Srednjovekovno naselјe Arača je na južnoj obali Crne bare, vodotoka koji pripada aluvijalnoj ravni Tise. Naselјe je oko 13 kilometara istočno od njenog korita. Ime ovog naselјa, u izvorima pominjano i kao Potiska Arača, vezuje se za ruševine bazilike i manastira.
Udahnite život u zaboravljene priče Novog Bečeja kroz našu bogatu kolekciju članaka posvećenih ličnostima i događajima iz prošlosti. Putujte kroz vekove, istražujući šarenu paletu istorijskih trenutaka koji su oblikovali naš grad.
Podelite stranicu na društvenim mrežama
Sinoć u 7 i po sati izdahnuo je ovde član srpskog narodnog pozorišta, srpski glumac i književnik, najizvrsniji pozorišni crtač karaktera na slovenskom jugu, - Laza Telečki, u 33-oj godini svojoj. Suvobolјa, od nekog doba omladinska bolest, a u njega, rekao bi, porodična, jer mu je već pokosila dva brata i sestru, došla mu je glave.
... 27. Marta 1941. godine komunisti su bili sa masom objašnjavajući joj suštinu događaja, stavljajući se na čelo svih protesta i revolta zbog sramne i podle izdaje zemlje od strane profašističke vlade.
U toku dana komunisti i skojevci su sproveli obimnu agitaciju u cilju pokretanja demokratizacije i održavanja preotestnog mitinga. Pokrenute su sve društvene organizacije, škole, čitavo selo.
Na scenu naive Janoš Mesaroš stupa početkom šezdesetih godina prošlog veka. Mladi i talentovani umetnik tada postaje član grupe naivnih umetnika „Selo“, koju je u Novom Bečeju osnovao Dragiša Bunjevački. Uz Bunjevačkog, jednog od najznačajnijih predstavnika naive u nas, stvarali su i Milica i Milivoj Mirić, Svetozar Kiselički, Tivadar Košut i Janoš Mesaroš.
Kako je došlo do ove knjižice
Kada je moj članak pod naslovom „Kumane“ izašao u Jugoslovenskom dnevniku 2. avgusta 1931. godine (broj 202), moji parohijani su ga oduševljeno prihvatili. Čitali su ga po skupovima i na ćoškovima pred slušaocima, te se javila želja da se isti odštampa u vidu knjižice i unese među narod, u moju parohiju.
Svima nama Novobečejcima je dobro znana prelepa spratna zgrada sa ajnfort ulazom na glavnoj ulici, između Osnovne škole Miloje Čiplić i porodične kuće braće Sakač. Sada se u prizemlju te zgrade, levo od ulaza lokal (bivši kafić Trokadero), a sa desne strane je sedište Turističke organizacije opštine Novi Bečej.
Milorad Mića Josimović (1949–) je svestrani umetnik i dizajner, čovek čije su ideje i stvaralačka energija ostavile dubok trag u umetničkom životu Novog Bečeja i šire.
Rođen u Novom Bečeju, Mića je još od detinjstva pokazivao dar za likovno izražavanje i sklonost ka oblikovanju prostora i materijala. Svoje umetničko obrazovanje stekao je u Školi za primenjene umetnosti u Novom Sadu, na smeru Oblikovanje unutrašnje arhitekture, gde je izgradio osećaj za sklad, liniju i formu.
Hajnalka Zerebelјi je prvi ženski advokat u Novom Bečeju. Posle više decenija profesionalnog rada, iza sebe ima bogato iskustvo, koje rado prenosi mladim kolegama.
Rođena je 14. aprila 1959. godine u Zrenjaninu, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju, prirodno-matematički smer. Pravni fakultet završila je u Novom Sadu. Iako je rodom iz Zrenjanina, sebe smatra Novobečejkom, a Novi Bečej gradom sa posebnom dušom.
Godina 1995. u Novom Bečeju bila je puna izazova i promena, ali i značajnih dostignuća u kulturi, obrazovanju, poljoprivredi, socijalnoj zaštiti, turizmu i zdravstvu.
Tibor Nađ rođen je 1952. godine u Novom Bečeju. Završio je Školu za primenjenu umetnost u Novom Sadu 1973. godine. Bavi se slikarstvom, industrijskim dizajnom i unikatnom keramikom.
Spratna zgrada bivše Tursko-Bečejske štedionice nalazi se u ulici Maršala Tita pod brojem 3, u produžetku Šlezingerove palate, na uglu sa Gimnazijskom. Iz dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, koju je napisala Vesna Majstorović, istoričar umetnosti, saznajemo sledeće podatke o zgradi:
Odgovornost, ambicija i posvećenost obeležile su život i rad doktora ekonomskih nauka Milorada Drobca.
Rođen je 11. februara 1948. godine u Bočaru, gde je završio osnovnu školu kao đak generacije. Isti uspeh ponovio je i tokom školovanja u Ekonomskoj školi u Novom Kneževcu. Godine 1971. diplomirao je na Vojnoj ekonomskoj akademiji, nakon čega je završio i specijalizaciju u Obaveštajno-bezbednosnom centru JNA.
Sava Baračkov rođen je 1929. godine u Kumanu, u Banatu, gde je završio osnovnu školu. Srednje obrazovanje – građevinsku i arhitektonsku školu – pohađao je u Novom Bečeju, Petrovgradu i Novom Sadu. Diplomirao je 1955. godine na Odeljenju za scenografiju Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Milenka Šerbana.
Na sceni SNP-a Laza Telečki (1839—1873) debitovao je u nedelјu 10/22. juna 1862. i to sa glavnom ulogom — Avakuma u šalјivoj igri Jovana Ristića Bečkerečanina Bolјe je umeti nego imati. — „Ovaj komad, koji po sebi nema osobite radnje, mnogo je dobio izrednim predstavlјanjem — pisalo je u časopisu Danica od 20. juna.
Porodica Košut živela je u skromnoj kući pokrivenoj trskom, sa malim, zamagljenim „pendžerima“ iz kojih je Tivadar gledao i stvarao svoj svet. Sedeći uz petrolejku, slušao je priče starih žena o stvaranju sveta, Adamu i Evi, potopu, Hristu i njegovim čudima, razmišljajući kako bi bio srećan da sve to može da naslika.
Ljubiša Jocić bio je pesnik, pisac, slikar, reditelj, eksperimentator sa formom i značenjem, ali pre svega čovek igre i umetničkog istraživanja. Njegov stvaralački put trajao je pola veka, a ostavio je iza sebe bogat opus pesama, romana, antinovela, drama, filmova i slika.
Slika prikazuje izgled Novog Bečeja s kraja druge decenije 20. veka, sa akcentom na Glavnu ulicu – tada najvažniji prostor svakodnevnog života, trgovine, obrazovanja i vere. U prvom planu, s leve strane, jasno se uočava zgrada državne škole, koja je predstavljala jedan od temelja modernizacije varoši. Ova ustanova nije služila samo obrazovanju, već i oblikovanju zajedničkog identiteta stanovništva različitog porekla.
Miloje Čiplić sе rоdiо 25. fеbruаrа 1912. gоdinе u Nоvоm Bеčејu. Nјеgоvi rоditеlјi, nоvоbеčејski učitеlјi, оbеzbеđivаli su uslоvе svојој trојici sinоvа, оd kојih је Мilоје biо nајmlаđi, dа sе u srеđеnој, tihој pоrоdičnој luci nеоmеtаnо priprеmајu dа nа hiјerаrhiјskој lеstvici grаđаnskоg društvа zаuzmu višе pоlоžаје оd njih sаmih.
Pavle Janković - Šole, rođen 19. januara 1939. godine u Novom Bečeju, bio je jedan od najcenjenijih srpskih pesnika, čija je poezija, iako prvenstveno namenjena deci, nosila duboke poruke i za odrasle. Njegovo ime se u književnosti veže za autentičan i nežan pristup detinjstvu, čineći ga vrsnim poznavateljem dečjih misli i snova.
Pijenje ispred prodavnice u Srbiji nije samo običaj – to je institucija! Datira otprilike od kad postoji prva prodavnica i prva flaša rakije – dakle, od pamtiveka! Još su stari zanatlije u tursko doba, kad bi uzimali „merak-pauzu“, pili pred dućanima i raspravljali da li će biti kiše.
Od kada je veliko nevreme 1931. godine srušilo vitki toranj sa pravoslavne crkve u Novom Bečeju samo su nam retke fotografije i po koje razglednice ostale kao dokument o tom nikad ne prežaljenom, a toliko prepričavanom ukrasu naše crkve. Kada je iste te godine postavljen nov toranj sa širim gabaritima, a i po dužini dosta kraći, građani, a posebno vernici nisu baš sa simpatijama gledali na njega.
Možda razlog treba izmisliti
Možda relaciju između zamisli i konvencionalnog ostvarenja u tradicionalnim tehnikama slikarstva, kao i odnos između takve slike i njene fotokopije (koja sadrži dodatke od fotografija i predmeta), smatram merljivom, možda čak istovetnom.
Saša Milenković – Glumac, reditelj i osnivač Festivala komedije „Jovan Knežević Caca“ u Novom Bečeju
Daske koje život znače već decenijama su večita inspiracija za Sašu Milenkovića — glumca, reditelja i pozorišnog entuzijastu koji je svoj život posvetio sceni.
Rođen 1963. godine, Saša je još 1978. godine zakoračio u svet pozorišne umetnosti, gde je ostao do danas, predano stvarajući i doprinoseći razvoju amaterskog teatra u Novom Bečeju i šire.
Na fotografijama koje svedoče o prošlosti, pred nama stoji slika Boška Maksića, poznatog kao “Šeboj”, koji je nekada bio uzor vrednog i uspešnog domaćina. Rođen u Kumanu, on je bio tipičan primer ponosa seoskog života – bogat paor i ugledni član svoje zajednice. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, njegov život je doživeo tragičan preokret. Prinudni otkup njegovog kapitala od strane režima je potpuno slomio njegov duh i životnu stabilnost.
Telečki je bio neobična, znatiželјna, živa, radoznala, mnogostrana i nadasve uznemirena ličnost. Na početku rada naših prvih profesionalnih pozorišta brzo se našao u prvom planu i postao, naša prva glumačka zvezda. Rođen je u banatskom selu Kumane 23. jula/4. avgusta 1839, a umro je u Novom Sadu 28. aprila (odnosno po tzv. novom kalendaru) 10. maja 1873. „u 7 i po sahatau veče».
