vas vodi na putovanje kroz vreme, istražujući dubine naše prošlosti i oživljavajući kulturnu baštinu na jednom mestu. Otkrijte fascinantne priče isprepletene digitalnim pergametima, arhivskim fotografijama i zanimljivim člancima. Naša virtuelna arhiva nije samo kolekcija informacija; to je interaktivni vodič kroz šarenu mozaiku Novog Bečeja, gde svaki dokument i svaka slika svedoče o jedinstvenim trenucima i ličnostima koje su oblikovale naš grad. Dobrodošli u prostor gde prošlost postaje živa, a kulturno nasleđe postaje vaša inspiracija za nova otkrića. Zaronite s nama u bogatstvo istorije i kulture Novog Bečeja – dobrodošli u našu Virtualnu Arhivu!
Stanje Glavaševe kuće bilo je do kraja 2006. godine veoma loše. Oštećenja su nastala zbog neodržavanja i izloženosti atmosferskim uticajima. Kuća duži vremenski period nije korišćena, a posle provale bila je zatvorena i nedostupna posetiocima.
Članovi Udruženja Crvenog krsta i osoblјe lazareta, posvećeni negovanju ranjenika i ne vodeći brigu o smenjivanju noći i dana, ušli su skoro neprimetno u ratnu 1915. godinu11. A ona je počela sa tri smrtna slučaja: Kiš Lajoš je preminuo 13-tog, Sabadoš Pal 14-tog, a Katona Janoš 22. februara. Nјih tri su bili članovi tima koji je u januaru i februaru mesecu gradio most na Tisi. Prva dva su sahranjena na turskobečejskom katoličkom groblјu, dok su rođaci Katona Jožefa njegove posmrtne ostatke preneli kući.
Za kraj Paulininog akademskog i uopšte beogradskog perioda trebalo bi pomenuti i crteže, iako su oni često bili sastavni deo njenog pripremnog procesa za neki akt. No, kao zasebnom umetničkom delu Paulina im je takođe poklanjala veliku pažnju. Ona je jednostavno volela da crta i bila je dobra u tome.
Kulturno - zabavni život odvijao se najvećim delom u kafanama. Skoro sve kafane su imale sale u kojima su se nedeljom i praznikom održavale igranke i razne priredbe. Zabave su se održavale počev od novembra, kada prestanu poljoprivredni radovi, pa do kraja februara - skoro svake nedelje. Organizatori su vodili računa da se, zbog posete, ne održavaju istovremeno dve ili više uzabava. Izuzetak su predstavljali veliki verski praznici Božić i Uskrs, kao i Nova godina, kada svako želi da iskoristi te dane da priredi odgovarajuću zabavu svojim članovima, ako se radi o nekom društvu, ili da obezbedi zabavu svojim inače stalnim posetiocima igranki.
U vreme završetka prvog svetskog rata i posedanja krajeva preko Save i Dunava, u trenutku ulaska srpske vojske u Suboticu, u Beogradu je 13. novembra 1918. godine potpisan Ugovor o primirju između predstavnika srpske i mađarske vojske. Tim ugovorom predviđeno je koje će krajeve, koji su do tada bili u sastavu Mađarske, zauzeti srpska vojska. Ugovor je, u stvari, potvrdio već uspostavljeno stanje. Srpska vojska je zauzela teritoriju obeleženu linijom: Oršava — Mehadija — Karansebeš — Lugoš — Arad na istoku, rekom Moriš do Segedina i dalje Segedin — Baja — Pečuj — Barč na severu.
Luteranska crkva skromnijih dimenzija, po svojoj veličini bila je u skladu s brojem pripadnika te veroispovesti. Evangelisti se prvi put spominju u Novom Bečeju 1820. godine. Tada se između ostalog iznosi da je broj pripadnika u Aradac: 1.459 i u filijalama tamošnje crkve u Elemiru, Melencima, Novom Bečeju i Kikindi 246 vernika.
Prošlo je mnogo vremena od prvih većih seoba Srba u krajeve preko Save i Dunava do osnivanja prvih osnovnih škola. Oni su doduše imali, kako pod ugarskom tako i pod turskom vlašću, neku vrstu osnovnih škola pri manastirima, ili pri parohijskim crkvama.
Zanatstvo, kao i trgovina, bilo je pratilac opšteg privrednog razvoja, pa se u skladu sa ostalom privredom i razvijalo. To ne znači da i ove oblasti sa svoje strane nisu uticale na razvoj drugih oblasti i grana, ali je njihov razvoj ipak bio uglavnom dimenzioniran potrebama stanovništva za zanatskim uslugama. Te potrebe su mogle biti veće ili manje za određenu vrstu sloja.
Revizija novije istorije Srbije i restauracija kapitalizma počinju dolaskom na vlast Slobodana Miloševića, ali se radikalizuju posle petooktobarskih promena 2000. Da bi ovaj poduhvat bio izvršen, neophodno je bilo da se iz kolektivnog i individualnog sećanja izbrišu sve vrednosti i događaji koji su u prošlosti osporavali kapitalizam.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
Na crkvi stoji godina izgradnje — 1774, što ne odgovara stvarnosti. Taj datum potiče iz 1871. kada je crkva popravljana, a nađen je 12. septembra 1931. Tada je Novi Bečej i okolinu zahvatio orkan, koji je naneo velike štete i odneo dvadesetak ljudskih života. Potopljena je lađica koja je saobraćala između Starog i Novog Bečeja i tom prilikom se utopilo u Tisi više od dvadeset lica. Tada je srušen i vrh pravoslavne crkve u Novom Bečeju.
U jabuci srušenog dela tornja nađena je limena kutija puna ulja u kome je bio list hartije na kome je pisalo:
Jedan od najstarijih spomenika kulture u ovom kraju su ruševine monumentalne crkve Arače (udaljena oko dvanaest km od Novog Bečeja i Vranjeva u pravcu severo-istoka). Smatra se da sadašnji očuvani ostaci potiču od crkve izgrađene 1228. godine, ali da je ona podignuta na mestu gde je već, između devetog i jedanaestog veka, postojala crkva, o čemu svedoče fragmenti dekorativne plastike s motivima trostruke pletenice.
Položaj seljaka (kmetova) u Novom Bečeju bio je još teži nego u Vranjevu, u okviru Dištrikta. Okrutno ponašanje i nemilosrdna eksploatacija novobečejskog vlastelina Hadžimihajla-Sisanija izazvalo je seljake da rešenje svojim nevoljama traže u pobuni.
Vlastelin je tako 1788. godine oduzeo zemlju od 155 seljaka, i na mesto oduzete dao im drugu na pustari Berek. Najveći broj (143) seljaka odbilo je da primi i obrađuje zemlju na Bereku, pa je vlastelin bio prisiljen da im vrati prvobitnu zemlju.
Među privrednim granama novobečejske subregije, industrija pripada grupi mlađih. Prvi začeci industrije javljaju se krajem XIX i početkom XX veka. Preteče današnje raznovrsne industrije bili su prvi parni mlinovi i fabrika za proizvodnju cigle i crepa. Posle drugog svetskog rata, uporedo sa razvojem raznovrsnije i intenzivnije poljoprivrede, industrije postepeno dobija sve značajnije mesto u privredi opštine. Od 1960. godine započinje brži razvoj industrije, i novobečejska subregija se iz tipično agrarnog razvija u agrarno-industrijsko područje severnog Banata.
Balkan je, i posle proterivanja Turaka iz krajeva južne Ugarske, još dugo bio u centru austrijskog osvajanja. Pripremajući se za rat s Turskom, Austrija je izvršila veliku agitaciju među hrišćanskim stanovništvom u Srbiji, računajući na njihovu pomoć kada se rat prenese na Balkan. Zbog samovolje janičara i pod uticajem austrijske propagande, emigrirao je priličan broj Srba u Ugarsku, gde se stvorene posebne dobrovoljačke jedinice »frajkori«, kao prethodnici austrijskoj vojsci u ratu koji je trebalo da otpočne.
Iako je nakon završetka Kralјevske umetničke škole dobila sasvim dobru osnovu za bavlјenje pre svega nastavničkim pozivom, Paulina se tu nije zaustavila. Godine 1937, u Beogradu je osnovana Akademija likovnih umetnosti, a ova mlada slikarka pripada prvoj generaciji upisanih studenata. (24)