Radovan Svilengaćin (1926–1976) bio je dugogodišnji direktor bioskopa „Vojvodina“ u Novom Bečeju i jedna od najznačajnijih ličnosti u razvoju filmske kulture u ovom mestu.
Virtualna Arhiva Novi Bečej - Online vas vodi na putovanje kroz vreme, otkrivajući bogatu istoriju i kulturu našeg grada. Istražite arhivske fotografije, dokumente i članke koji oživljavaju značajne trenutke i ličnosti.
Podelite stranicu na društvenim mrežama
Bela Farkaš pripada generaciji fudbalera koja je stasavala u teškim godinama Drugog svetskog rata, ali je svojim darom i karakterom ostavila dubok trag u istoriji novobečejskog fudbala. Fudbalski talenat nasledio je od oca Geze Farkaša, istaknutog igrača predratnog Građanskog, ali je Bela po darovitosti i zrelosti u igri prevazišao porodično ime koje je nosio.
Jedine dostupne informacije o uslovima života u sabirnom logoru u Novom Bečeju potiču od Tihomira Ungara iz Novog Sada, koji je kao dete bio zatočenik u tom logoru. Njegovo svedočenje dobijeno je nakon što je već bio pripremljen kompletan materijal, te je naknadno uneto kao dragoceno autentično svedočanstvo.
Ideja novobečejskih plivača je prihvaćena, ali zbog problema oko dobijanja dozvole, plivačka manifestacija nije održana kako je planirano – 1. i 2. avgusta – već 28. i 29. avgusta 1943. godine.
Iz rukopisa Branislava Kiseličkog Veliki plivački dan izdvajamo deo koji opisuje doček beogradskih sportista:
Obznana je bila odgovor buržoazije na veliko i brojno jačanje Partije. Cilj Obznane bio je da se buržoazija i dinastija učvrste na vlasti i da se onemogući svaka legalna aktivnost komunista i radničke klase uopšte. Posle Obznane došlo je do masovnih progona rukovodilaca i članova KPJ i Sindikata.
Tokom 1927. i 1928. godine Mesni komitet Partije u Kumanu razvio je široku političku delatnost ne samo u svom mestu, već je pružao pomoć i partijskim organizacijama u okolnim sredinama – Zrenjaninu, Velikim Livadama, Novom Bečeju i Melencima. U predizbornim kampanjama pomagao je organizovanje političkih zborova i rasturanje propagandnog materijala.
31. maj – 1. jun 2001.
Pozivni kompozitorski konkurs
Jubilarna 150-godišnjica rođenja i 70-godišnjica smrti Josifa Marinkovića obeležena je bogatim i sadržajnim programima tokom cele godine. Deveta manifestacija „Obzorja na Tisi“ bila je u znaku trećeg kompozitorskog konkursa za solo pesmu i održana je 31. maja i 1. juna 2001. godine.
Snabdevanje vodom je, posle odvodnjavanja, dobilo najznačajnije mesto. Sagledana je buduća potrošnja vode iz OKM-a i prostorni raspored potreba za vodom. Izučene su karakteristike na mestima izvorišta OKM-a na Dunavu i Tisi, vodeći računa o tehničkoj sigurnosti i ekonomičnosti snabdevanja vodom.
Na fotografijama koje svedoče o prošlosti, pred nama stoji slika Boška Maksića, poznatog kao “Šeboj”, koji je nekada bio uzor vrednog i uspešnog domaćina. Rođen u Kumanu, on je bio tipičan primer ponosa seoskog života – bogat paor i ugledni član svoje zajednice. Međutim, nakon Drugog svetskog rata, njegov život je doživeo tragičan preokret. Prinudni otkup njegovog kapitala od strane režima je potpuno slomio njegov duh i životnu stabilnost.
Naša istaknuta književnica Isidora Sekulić o zavičaju piše:
„Gde je ljudima zavičaj? Tamo gde drugi ljudi oko njih razumeju do kraja i do dna šta oni kažu, do poslednjeg spoljnog i unutrašnjeg trepeta jezičkog razumeju šta je onima drago i šta ih boli. Zauzme li našu njivu i selo narod drugoga jezika, zavičaju našem je kraj; oni koji se do dna i do kraja razumeju rodnim jezikom, kad jad dodija, sele. Kuda sele?
Posle donošenja Obznane 1920. godine vlasti su zabranile rad SKOJ-a, revolucionarne omladinske organizacije radničke klase, u kojoj se okupljao i znatan deo seoske omladine. Uprkos čestim provalama i hapšenjima, organizacija je u Kumanu obnovljena 1923. godine i delovala je ilegalno sve do uvođenja diktature 1929. godine.
Nakon rata, 1948. godine, Bogdan Čiplić napisao je dramski komad pod nazivom „Nad popom popa“. Predstava je izvedena desetak puta na sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Njegova sledeća komedija, „Varalica u Bečeju“, igrana je u okviru proslave stogodišnjice SNP-a. Komad „Traktat o sluškinjama“ doživeo je više od 50 izvođenja, dok je i drama „Kaplar i car“ našla svoje mesto na sceni ovog pozorišta.
Omogućava prihvatanje svih suvišnih voda sa slivnog područja – gravitaciono (slobodnim padom) ili veštački – crpkama, i evakuiše ih dalje u glavne prijemnike: Tisu i Dunav. Trase OKM-a projektovane su tako da dimenzije proticajnih profila ovih velikih i moćnih kanala zadovoljavaju u horizontalnom i visinskom pogledu.
Kako je došlo do ove knjižice
Kada je moj članak pod naslovom „Kumane“ izašao u Jugoslovenskom dnevniku 2. avgusta 1931. godine (broj 202), moji parohijani su ga oduševljeno prihvatili. Čitali su ga po skupovima i na ćoškovima pred slušaocima, te se javila želja da se isti odštampa u vidu knjižice i unese među narod, u moju parohiju.
Na spisku potencijalnih putnika za Skoplje u početku se nalazilo dvadesetak imena. Međutim, kako se približavao dan polaska, članovi predsedništva kluba koji su planirali putovanje jedan po jedan su odustajali. Čak ni na sam dan polaska, 9. oktobra, nije bilo potpuno jasno ko će krenuti sa kuglašicama.
Iako sam sa roditeljima živeo na salašu u neposrednoj blizini Novog Bečeja na putu za Kumane, svi moji bliski drugovi, u tim dečačkim godinama, bili su Vranjevčani.
Tako sam, zahvaljujući njihovim pričama, zavoleo pojedine delove, ili bolje reći mesta, vranjevačkog hatara, više nego novobečejske i prosto sam trepereo od želje da ih upoznam.
Korisno je, u okviru prikaza uloge salaša u životu naših sugrađana iz ne tako davne prošlosti, izneti opšti izgled salašarskog dvorišta i raspored zgrada i prostorija u njima. Ovo, utoliko pre, što je približno tome izgledalo i dvorište seoskih kuća, pa će ovaj zapis koristiti i za takvu dokumentaciju. Pretpostavljam, da je to našim mlađim sugrađanima skoro nepoznato, te će na ovaj način biti sačuvani od zaborava detalji iz svojevrsnog života u banatskim poljima.
Prvi skupštinski izbori za Konstituantu raspisani su tek dve godine posle ujedinjenja, kada je buržoazija smatrala da je postigla određenu međunarodnu i unutrašnju konsolidaciju. Da bi se osigurala na izborima, nije dozvoljavala ni elementarna građanska prava u oblastima bivše Austro-Ugarske: slobodu zbora i dogovora.
Devedesetih godina 19. veka socijalisti su već učestvovali na opštinskim izborima. U nekim mestima preuzimali su vlast. U Kumanu su najveći uspeh postigli na izborima za opštinsku upravu 1898. godine, kada su članovi Socijaldemokratske partije izabrani u Opštinski odbor: Toša Stančić, opštinski knez, Boža Radišić-Bratko, perovođa (sekretar), Živa Sekulić i Laza Tubić, eškuti (odbornici).
3. jun i 4. oktobar 1999.
Posle dva otvorena takmičenja solo pevača (1995. i 1997) i dva pozivna kompozitorska konkursa (1996. i 1998), organizatori manifestacije „Obzorja na Tisi“ planirali su sedmu smotru sa velikim ambicijama. Prema utvrđenoj dinamici, na redu je bilo treće pevačko takmičenje. Prvi put, poziv je objavljen u vidu javnog oglasa u beogradskoj Borbi, pa se, zbog sve veće popularnosti takmičenja, očekivao veliki broj učesnika.
