Pijenje ispred prodavnice u Srbiji nije samo običaj – to je institucija! Datira otprilike od kad postoji prva prodavnica i prva flaša rakije – dakle, od pamtiveka! Još su stari zanatlije u tursko doba, kad bi uzimali „merak-pauzu“, pili pred dućanima i raspravljali da li će biti kiše.
Zaronite u fascinantni svet prošlosti i kulture Novog Bečeja putem naše virtuelne biblioteke, gde se stranice knjiga pretvaraju u prozore kroz vreme. Ovde otkrivamo bogatstvo lokalne baštine kroz kompletna dela koja donose priče o hrabrim ljudima, važnim događajima i jedinstvenim tradicijama.
Podelite stranicu na društvenim mrežama
Odgovornost, ambicija i posvećenost obeležile su život i rad doktora ekonomskih nauka Milorada Drobca.
Rođen je 11. februara 1948. godine u Bočaru, gde je završio osnovnu školu kao đak generacije. Isti uspeh ponovio je i tokom školovanja u Ekonomskoj školi u Novom Kneževcu. Godine 1971. diplomirao je na Vojnoj ekonomskoj akademiji, nakon čega je završio i specijalizaciju u Obaveštajno-bezbednosnom centru JNA.
Najteža godina za Jedinstvo bila je 1933. Posle smene generacija krajem 1932. godine, klub se suočio sa slabim igračkim kadrom, ali i sa ozbiljnim infrastrukturnim problemima – voda se na igralištu zadržala sve do polovine juna. Treninzi koje je učitelj Sava Mojić započeo još u jesen 1932. godine, a nastavio u martu 1933, prekinuti su već sredinom aprila zbog poplavljenog terena.
Ne smatram se stručnjakom da dajem sud o književnom stvaralaštvu Bogdana Čiplića. Ipak, iz poštovanja prema njemu i iz sećanja na naše druženje tokom poslednjih desetak godina njegovog života, pokušaću da, u najopštijim crtama, izložim ono što sam zapazio kao njegov književni doprinos – bez ambicije da ta dela ocenjujem, već da prenesem priznanja koja su mu dodeljena do 1981. godine. Valja istaći da je stvarao i nakon toga, možda čak intenzivnije nego u ranijem, "najproduktivnijem" periodu.
Da bi se uspešno realizovali ciljevi i zadaci predškolskog vaspitanja i obrazovanja bio je potreban školovan kadar. Nekadašnji vaspitači sa petogodišnjom srednjom školom u vremenu od 1975 - 1979. godine diplomirali su uz rad na Pedagoškoj akademiji za vaspitače i bili ponosni jer od 21 vaspitača 19 je diplomiralo na Akademiji.
Porodica Kostović se naselila sredinom XIX veka u potiskom naselju Franjevu (Franyova- stari naziv za Vranjevo), najverovatnije zbog njegovog izuzetnog geografskog položaja za trgovinu žitom. Rodonačelnik porodice Kostović Jovan, a i njegov sin Stevan1 su se pokazali izuzetno veštim trgovcima, te su stekli značajnu imovinu i veliki ugled.
Šandor Kiš spada u red retkih fudbalskih pregalaca. Kao izuzetno vredan i borben half, ostavio je dubok trag u ekipi Turula, a nakon Drugog svetskog rata nastupao je i za Zvezdu.
Ove godine i nekako baš ovih dana, navršava se tačno 20 godina od prvog saziva Tiske akademije akvarela, koja u kontinuitetu traje do danas. Na svim brošurama, katalozima, monografijama i uopšte tragovima o trajanju ove akvarelističke likovne kolonije, naći ćete nepobitna fakta da su 1995 Milorad – Miša Berbakov, Zdravko Mandić, Grujica Lazarević, Đorđe Simić i Vlastimir – Vlasta Nikolić odlučili da osnuju ovu umetničku koloniju u Novom Bečeju, u prostoru Radničkog univerziteta na Tisi, a u okrilјu Doma kulture.
Novi Bečej, kao malo koje mesto u Vojvodini, slavi ove 1991. godine devetsto godina od prvog pismenog traga svoga postojanja, mada ima prilično uverljivih dokaza da je postojao pedesetak i više godine ranije.
U želji, da toj velikoj proslavi, dam i svoj skromni doprinos, napisao sam ovu knjigu kao drugi deo mojih sećanja (prvi deo je knjiga „Čari prošlih dana") na život u Novom Bečeju i Vranjevu pre pedesetak i više godina.
Prijatno je podsetiti se na divne i nezaboravne igranke u Sokolani, ili u kolu - kako su nazivane igranke u kafanama - kod čika Arsena Pecarskog i čika Nove Trbića u Vranjevu. To je bilo toliko lepo, da sada imam osećaj, da smo u tim mladalačkim godinama, prosto, samo za to živeli.
U toku leta okupatorska vlast se postarala da svakog stanovnika iznad 18 godina obavezno snabde sa ličnom kartom. Bez ovakve isprave niko nije mogao napustiti selo, a često se bez nje nije moglo ni u mestu slobodno kretati. Ovakva mera okupatora bila je novina za stanovništvo. U predratnom vremenu je retko koji meštanin posedovao ličnu kartu pa je uvođenje ove novine izazvalo različite komentare. Međutim, bilo je očevidno da su lične karte trebalo da posluže okupatoru na prvom mestu da bi sproveo efikasniju kontolu kretanja stanovništva, kao i identifikaciju pojedinih sumnjivih lica, a njih je bilo sve više koji su zadavali neprijatelju sve veću brigu.
Na sceni SNP-a Laza Telečki (1839—1873) debitovao je u nedelјu 10/22. juna 1862. i to sa glavnom ulogom — Avakuma u šalјivoj igri Jovana Ristića Bečkerečanina Bolјe je umeti nego imati. — „Ovaj komad, koji po sebi nema osobite radnje, mnogo je dobio izrednim predstavlјanjem — pisalo je u časopisu Danica od 20. juna.
Nešto severoistočno od naseljenog mesta Novi Bečej kao veoma značajan spomenik prohujalih vekova, nalazi se Arača, koja spada u najstarije spomenike srednjovekovne arhitekture našeg područja.
Banat, velika i plodna ravnica, ali gusto prošarana močvarama i rečnim rukavcima, postao je u drugoj polovini XVIII veka poprište migracije raznih naroda. Starosedelački narodi, Srbi i Mađari, bili su, posle velikih austro-turskih ratova i epidemija kuge, veoma razređeni, a prostrane oblasti bile su prazne, pa su tadašnje vlasti preduzimale mere da se one popune i da se u njima stabilizuje stanovništvo (Dušan Popović: Srbi u Banatu, str. 56-57).
Prekretnicu u rezultatima Zvezde, a možda i u novobečejskom fudbalu uopšte, predstavlja 1939. godina. Igrači koji su nekada bili dečaci stasali su u mlade, ali već solidne fudbalere čija je veština znatno nadmašivala ono što su imali igrači Jedinstva. Većina tih fudbalera ponikla je u dečijim klubovima Zvezda i Banat, gde su sistematski učili fudbalsku veštinu, bez pomoći starijih.
On je bio srcem i dušom vezan za Vojvodinu. Ipak, oni koji su se dodvorili političarima, a zatim od njih dobili ovlašćenje da utiču na kulturni razvoj pokrajine, njegovu posvećenost doživljavali su kao nametljivost.
Kao što je već istaknuto, zahtev za jedinstvenim rešavanjem vodoprivrednih problema na području Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav doveo je 1. januara 1963. godine do pripajanja vodnih zajednica sa teritorije Banata i Bačke Direkciji za izgradnju Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav u Novom Sadu. Tadašnja vodna zajednica postaje rejonski pogon, koji će kasnije dobiti naziv Vodoprivredna organizacija „Gornji Banat” iz Kikinde.
U svetovnom životu Nedeljko Iličić rođen je 6. novembra 1906. godine u Novom Bečeju od oca Nedeljka i Sofije rođ. Tucakov. Završivši osnovnu školu u rodnom mestu pohađa gimnaziju u Velikom Bečkereku, a posle završene Bogoslovije u Sremskim Karlovcima diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu kao pitomac episkopa temišvarskog Georgija Letića.
Jedno od svedočanstava koje osvetljava tragične sudbine novobečejskih Jevreja odnosi se na Gabrielu Berger, suprugu trgovca Adolfa Bergera. U naručju je nosila sina Ladislava, rođenog 19. januara 1941. godine, kada je uspela da, uz mito stražaru i preko unapred pripremljene veze, pobegne u Bačku. Tamo je, međutim, bila uhapšena i potom nestala u nekom od logora.
Zavičaj doživljavam već na putu za Novi Bečej, čim izađem iz Kumana. Na tom putu od Kumana do Novog Bečeja, bilo da idem vozom ili autobusom, sećam se svega što je nekada tu bilo, ili svega što me vezuje za taj put iz vremena kada je moja ljubav prema zavičaju bila najintenzivnija.
Posle prvog svetskog rata roditelji Gligorija i Jovanke Popov napustili su Dragutinovo i odselili u Rusko Selo za parčetom zemlje, „u kolonizaciju“. To malo „crnice“, dug Agrarnoj banci za gradnju kuće i druge nevolje stvarali su život tegobim i siromašnim.
Na scenu naive Janoš Mesaroš stupa početkom šezdesetih godina prošlog veka. Mladi i talentovani umetnik tada postaje član grupe naivnih umetnika „Selo“, koju je u Novom Bečeju osnovao Dragiša Bunjevački. Uz Bunjevačkog, jednog od najznačajnijih predstavnika naive u nas, stvarali su i Milica i Milivoj Mirić, Svetozar Kiselički, Tivadar Košut i Janoš Mesaroš.
Jedini ugledni Jevrejin iz Novog Bečeja koji tada nije bio uhapšen bio je dr Dezider Kanic, advokat. On je stupio u direktan kontakt s vojnim komandantom mesta i, dokazavši da je ranije bio nemački ulanerski oficir, uspeo je da dobije dozvolu za prelazak u Mađarsku (vidi svedočenje dr Viktora Jordanića).
Izmenjeni ekonomski uslovi i razvoj proizvodnih snaga u poljoprivredi osnovni su uzroci nestajanja salaša. Smanjenjem zemljišnog maksimuma posle Drugog svetskog rata, najpre na 20, a zatim na 10 hektara, salaši gube svoj dotadašnji značaj u proizvodnji.
Snabdevanje vodom je, posle odvodnjavanja, dobilo najznačajnije mesto. Sagledana je buduća potrošnja vode iz OKM-a i prostorni raspored potreba za vodom. Izučene su karakteristike na mestima izvorišta OKM-a na Dunavu i Tisi, vodeći računa o tehničkoj sigurnosti i ekonomičnosti snabdevanja vodom.
Pored izgradnje prvih nasipa u XVIII veku, pokreće se i pitanje plovidbe rekom Tisom, tj. pitanje njene regulacije.
U prvoj polovini XIX veka, pitanje regulisanja reke Tise postaje sve aktuelnije iz ekonomskih razloga, pa otpočinju prva redovna hidrološka osmatranja i prva snimanja njenog korita. Stručnjaci rade konkretne projekte za regulisanje korita Tise, a zadatak je da se velike vode brzo i bezbedno odvedu.
Kasnije, sa godinama, želeo sam da svoju ljubav prema prirodi prenesem i na starije drugarice i drugove i da grupno učestvujemo na izlete po okolini Novog Bečeja i Vranjeva. To, međutim, nije išlo tako lako, jer kao što sam već istakao nisu postojale navike.
Početkom 1992. godine, na teritoriji Republika Srbija, nakon donošenja Zakona o vodama Srbije, formirana su tri javna vodoprivredna preduzeća koja pokrivaju celokupno područje države. To su:
A) Period od 1845-1945. godine
Na području današnje opštine Novi Bečej postojalo je više vodnih zadruga, počev od 1845. godine, koje su se 1945. godine ugasile ili poprimile drugi organizacioni oblik:
- Gornjobanatska potiska vodna zadruga (1845-1945),
- Bočar-iđoška vodna zadruga (1886-1945),
- Galadska vodna zadruga (1891-1945),
- Novobečejska vodna zadruga (1858-1945).
Možda razlog treba izmisliti
Možda relaciju između zamisli i konvencionalnog ostvarenja u tradicionalnim tehnikama slikarstva, kao i odnos između takve slike i njene fotokopije (koja sadrži dodatke od fotografija i predmeta), smatram merljivom, možda čak istovetnom.
