Virtualna Arhiva Novi Bečej - Online vas vodi na putovanje kroz vreme, otkrivajući bogatu istoriju i kulturu našeg grada. Istražite arhivske fotografije, dokumente i članke koji oživljavaju značajne trenutke i ličnosti.
Razlika je u načinu života stanovništva Banata i Bačke pod Turcima i posle njihovog proterivanja, pa sve do kraja 18. veka, kada se živelo po malim naseobinama od onog, koja je kasnije nastala kolonizacijom i podelom zemlje, uspešna obrada nametnula je potrebu za postojanjem salaša.
Za ime ovog radničkog borca, upornog i vatrenog revolucionara, Novobečejci su najviše čuli i doznali onda kada ga više nije bilo među živima – na dan njegove sahrane.
Još u mladosti Bogdan je bio povučen i pomalo izdvojen iz društva. Ipak, bio je dobar kozer, otvoren kao čovek, muzički obrazovan – neko ko je, kada bi hteo, u svakom kafanskom društvu mogao da zauzme dostojno mesto. Međutim, nedostajala je ona najvažnija stvar – želja za takvim načinom života. Kao što se često u šali kaže: „ali“ – što devojci sreću kvari. Upravo je to „ali“ bilo presudno u životnom putu Bogdana Čiplića.
... 27. Marta 1941. godine komunisti su bili sa masom objašnjavajući joj suštinu događaja, stavljajući se na čelo svih protesta i revolta zbog sramne i podle izdaje zemlje od strane profašističke vlade.
U toku dana komunisti i skojevci su sproveli obimnu agitaciju u cilju pokretanja demokratizacije i održavanja preotestnog mitinga. Pokrenute su sve društvene organizacije, škole, čitavo selo.
Telečki je bio neobična, znatiželјna, živa, radoznala, mnogostrana i nadasve uznemirena ličnost. Na početku rada naših prvih profesionalnih pozorišta brzo se našao u prvom planu i postao, naša prva glumačka zvezda. Rođen je u banatskom selu Kumane 23. jula/4. avgusta 1839, a umro je u Novom Sadu 28. aprila (odnosno po tzv. novom kalendaru) 10. maja 1873. „u 7 i po sahatau veče».
Često, naročito noću kad se probudim, u mislima, prosto šetam po onom i onakvom Novom Bečeju i Vranjevu, kakve sam ih u mladosti ostavio i kakvi su mi prirasli za srce.
Nakon zloglasne Obznane, rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) u Kumanu je zabranjen, a raspuštena je i organizacija Srpske partije radničke Jugoslavije (SPRJ). Donošenjem Zakona o zaštiti države, najistaknutiji članovi KPJ preživljavali su teške dane. Ljubomir Čolić, sekretar partijske organizacije, zbog mučenja i maltretiranja preminuo je vrlo mlad nakon izlaska iz zatvora.
Ferenc Gomba, poznat među prijateljima i saigračima kao Feri ili Frici, bio je potpuna suprotnost svom starijem bratu Lacijemu po temperamentu. Brz, živahan i strastven, isticao se posebno kao levo krilo prvog tima DMKS Turul, još od samih početaka sezone 1941/42.
Prijatno je podsetiti se na divne i nezaboravne igranke u Sokolani, ili u kolu - kako su nazivane igranke u kafanama - kod čika Arsena Pecarskog i čika Nove Trbića u Vranjevu. To je bilo toliko lepo, da sada imam osećaj, da smo u tim mladalačkim godinama, prosto, samo za to živeli.
On je bio srcem i dušom vezan za Vojvodinu. Ipak, oni koji su se dodvorili političarima, a zatim od njih dobili ovlašćenje da utiču na kulturni razvoj pokrajine, njegovu posvećenost doživljavali su kao nametljivost.
U Svesci Matice srpske (Građa i prilozi za kulturu i društvenu istoriju), broj 6/1987, mr Milana Bikicki, u tekstu Prvi koraci u muzičkom vaspitanju u Srba u Ugarskoj piše:
Daske koje život znače već decenijama su večita inspiracija za Sašu Milenkovića — glumca, reditelja i pozorišnog entuzijastu koji je svoj život posvetio sceni. Rođen 1963. godine, Saša je još 1978. godine zakoračio u svet pozorišne umetnosti, gde je ostao do danas, predano stvarajući i doprinoseći razvoju amaterskog teatra u Novom Bečeju i šire.
Oduvek su žitelji Panonske nizije bili vezani za vodu: što više vode više i nevolje sa vodom. Ne odustajući oni su vodili iscrpljujući rat sa vodom koja im je donosila i dobro ali i velike nevolje. Ta večita težnja čoveka da pokori rušilačku snagu vode, vidi se u tragovima razrušenih nasipa i kanala duž svih reka i rečica, kao i naselja zbegla naselja na veće visine.
Prva organizacija poljoprivrednih radnika u Kumanu osnovana je poslednjih godina prošlog veka. Prema sećanju najstarijih Kumančana, njen prvi rukovodilac bio je mladi kolarski radnik Rada Sokolović, koji je, kao poznati agitator socijalističkih ideja, bio proteran iz Pakraca.
Sam naziv ovoj vrsti sedeljki govori da su one nastale da bi se žene u jesenjim i zimskim večerima okupile da uz preslicu odnosno predenje pričale o svemu što se u selu desilo. Kad iscrpe sve događaje, koji su se u tom vremenu zbili, onda se pričaju narodne pripovetke, pa kad se pripovedači „iscrpe" prelazi se na pesmu, i tako je to teklo s prela na prelo.
Vilmoš Kujan, rođen u Novom Bečeju, još kao dečak odlazi u Novi Sad na izučavanje zanata, gde ostaje sve do 1942. godine. Tokom boravka u Novom Sadu igrao je fudbal, što ga je po povratku u Novi Bečej učinilo jednim od najboljih lokalnih igrača. U DMKS Turulu, u ranim ratnim godinama, zajedno sa Ištvanom Bertom, bio je jedan od najvažnijih prvotimaca.
Srednjovekovno naselјe Arača je na južnoj obali Crne bare, vodotoka koji pripada aluvijalnoj ravni Tise. Naselјe je oko 13 kilometara istočno od njenog korita. Ime ovog naselјa, u izvorima pominjano i kao Potiska Arača, vezuje se za ruševine bazilike i manastira.
Majstor akvarela i virtuoz na gitari, Branislav Stojančev, Novobečejcima poznat kao Paša, rođen je 1952. godine. Ljubitelj umetnosti, prirode i Tise, Paša je svoju slikarsku avanturu započeo 2001. godine, kada se posvetio zahtevnoj, ali plemenitoj tehnici akvarela. Od tada se više nego uspešno nosi sa svim izazovima koje ona nosi, nalazeći u njoj izvor mira, nadahnuća i unutrašnje ravnoteže.
Porodica Kostović se naselila sredinom XIX veka u potiskom naselju Franjevu (Franyova- stari naziv za Vranjevo), najverovatnije zbog njegovog izuzetnog geografskog položaja za trgovinu žitom. Rodonačelnik porodice Kostović Jovan, a i njegov sin Stevan1 su se pokazali izuzetno veštim trgovcima, te su stekli značajnu imovinu i veliki ugled.
Ivan Jovanović, sin jedinac od oca Dragomira – trgovca i majke Zlate, rođene Aranke Stanišić – nastavnice, rođen je u Novom Bečeju 13. februara 1928. godine. Kuća porodice Jovanović nalazila se u samom centru grada u ulici Žarka Zrenjanina pod brojem 1. Dok je otac Dragomir bio zaokupljen poslom oko trgovine, Ivan je uglavnom odrastao pored majke i tetke Leposave Jovanović – učiteljice, koje su bile poznate ne toliko po strogoći nego po svestranosti i pravednog pedagoškog prisupa prema deci.
Nije prošlo više od 3-4 dana, od izleta na imanje Ivanović, a već u nedelju se krenulo na novi, i to znatno duži i za pešačenje naporniji. Od Novog Bečeja do imanja Rohonci u bečejskom ritu, ili kako ga danas nazivaju Biserno Ostrvo ima najmanje 8 kilometara u jednom pravcu, a kome se računa koliko je to u oba pravca, taj neka ne kreće sa nama!
Takmičenje je počelo pre podne, u 10 časova, svečanim defileom svih učesnika ispred tribina kraj Tise, koje su bile popunjene do poslednjeg mesta. Nakon dodele plaketa i spomenica, zvanično je objavljen početak takmičenja. Žiri su činili vođa beogradskog kluba Bob, Đorđe Paljić, i organizatori priredbe Brana Kiselički i Vasa Nićin.
Posle prvog pozivnog kompozitorskog konkursa na temu Hleb, žito, žetva, kada je prispelo 14 novih solo pesama, za ove Dane Josifa Marinkovića organizator je odlučio da tema bude Hilandar, pošto je 1998. godina bila u znaku obeležavanja 800-godišnjice ove srpske svetinje.
Zavičaj doživljavam već na putu za Novi Bečej, čim izađem iz Kumana. Na tom putu od Kumana do Novog Bečeja, bilo da idem vozom ili autobusom, sećam se svega što je nekada tu bilo, ili svega što me vezuje za taj put iz vremena kada je moja ljubav prema zavičaju bila najintenzivnija.
Banat je u geografskom smislu oblast u južnom delu velike Panonske nizije, između reke Moriša, Tise, Dunava i Transilvanskih alpa. Veliki deo je u Rumuniji a veoma mali u Mađarskoj, dok jugoslovenski deo leži na donjim tokovima pomenutih reka.
Iako sam sa roditeljima živeo na salašu u neposrednoj blizini Novog Bečeja na putu za Kumane, svi moji bliski drugovi, u tim dečačkim godinama, bili su Vranjevčani.
Tako sam, zahvaljujući njihovim pričama, zavoleo pojedine delove, ili bolje reći mesta, vranjevačkog hatara, više nego novobečejske i prosto sam trepereo od želje da ih upoznam.
Ovogodišnja, 13. manifestacija „Obzorja na Tisi“ – Dani Josifa Marinkovića, započela je 18. maja u Beogradu, kada je delegacija iz Novog Bečeja položila cveće na grob Josifa Marinkovića i njegovog unuka, dr Ivana Valčića. Na dan svečanog otvaranja, 24. maja, venac je položen i na zgradu nekadašnje kompozitorove rodne kuće u Novom Bečeju.
Tisa je velika međunarodna reka i najveća pritoka Dunava, koja protiče kroz teritoriju četiri države. Njena ukupna dužina iznosi 966 km, a od toga kroz našu zemlju 164 km. Izvire u Karpatima na nadmorskoj visini od 1.800 m, ali se već posle 266 km gornjeg toka, kod ušća Samoša spušta na kotu nešto iznad 200 m nadmorske visine, da bi dalje blagim padom dospela do ušća u Dunav.