Pošumljavanje deponija i zemljišta duž kanala, kao i upravljanje šumskim površinama, predstavljaju sastavni deo projekta izgradnje osnovne kanalske mreže. Ove aktivnosti imaju dva osnovna cilja:
- Formiranje zaštitnih šumskih pojaseva radi efikasnije zaštite kanala i pratećih objekata od vetra, talasa i erozije.
- Pošumljavanje deponija i gazdovanje šumama radi ostvarivanja ekonomske koristi.
Najintenzivnije pošumljavanje sprovedeno je do 1966. godine, odmah nakon iskopa kanala. Sa završetkom formiranja osnovne kanalske mreže započinje i period intenzivnijeg pošumljavanja i seče, ali i dalje postoje velike nepošumljene površine. Zato bi u narednim godinama trebalo povećati obim pošumljavanja.
Na našem delu osnovne kanalske mreže uglavnom je sađen bagrem, ali su postignuti rezultati skromni.
Turizam i rekreacija
Već tokom izgradnje kanala, pojedini završeni delovi osnovne kanalske mreže počeli su da se koriste za sport, rekreaciju i turizam. Nakon 1978. godine, odnosno po završetku izgradnje mreže, kanali se sve intenzivnije koriste za:
- sportski ribolov
- motonautiku
- veslanje
- kupanje
- šetnje i izlete
U blizini kanala izgrađena su vikend-naselja, kao i pojedini rekreacioni centri sa ugostiteljskim objektima. Međutim, mnogi od njih nemaju razvijene sadržaje direktno vezane za vodu, poput takmičarskih manifestacija ili specijalizovanih sportskih sadržaja.
U poslednjim godinama boravak na kanalima postaje sve popularniji, a očekuje se dalji razvoj ovog vida korišćenja. Prostor uz kanale pruža značajne mogućnosti, ne samo za rekreaciju u prirodi, već i za razvoj brojnih drugih oblasti — kulturnih i istorijskih sadržaja, zašticenih rezervata i turističkih celina.
Na našem području posebno su razvijeni sportski ribolov, lov, rekreativni boravak pored kanala, kupanje, izleti i šetnje.
Korišćenje hidroenergetskog potencijala
Hidroenergetski potencijal Hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav nije bio predviđen u originalnim projektima, što je razumljivo s obzirom na tadašnje uslove: niska cena energije i visoka potrebna ulaganja. Energetska kriza kasnijih decenija podstakla je preispitivanje mogućnosti korišćenja ovog potencijala.
Sredinom osamdesetih godina urađene su idejne analize o izgradnji hidroelektrane na brani kod Novog Bečeja, kao i na drugim hidroobjektima. Studije su pokazale da postoji realna mogućnost korišćenja hidroenergetskog potencijala u okviru postojećeg režima voda ili uz minimalne korekcije. Ipak, daljih aktivnosti u tom pravcu nije bilo.
Organizacija i kadrovi (1978–1995)
Direktori vodoprivredne organizacije „Osnovna kanalska mreža” u Novom Sadu u periodu 1978–1995. bili su:
- Ljubomir Milić, dipl. inž.
- Emil Čikić, dipl. inž.
- Nikola Bugarski, dipl. inž.
Na čelu Radne jedinice Novi Bečej nalazio se Vasa Popović, građ. inž.
Tehničari su bili:
- Radak Dušan
- Erdman Ferenc (stariji)
- Kiurski Maksim
- Radin Dušanka
- Lalić Petar
- Erdman Ferenc (mlađi)
Administrativne i kancelarijske poslove vodili su:
- Jovčić Ivan
- Oroslamoš Antal

Komentari