Sad ne trči i ne viče,
Ne traži da čitam priče,
Ognjen sedi i u miru
Crta nešto na papiru.
- Da li samo žvrljaš, šaraš,
Ili nešto lepo stvaraš?
- Ta je devojčica,
Princeza Zorica.
Ovo je Zloćka nevaljala
Što je princezu uspavala.
- Zloćka ti je ružna jako,
Prepoznao nju bi svako:
Crna haljina,
Čupava kosa
I bradavica
Na vrhu nosa!
- Što su u dvorac
Zloćku pustili,
Kad su princezu
Malu krstili?
- Kakva je Zloćka,
Dobro su znali.
Sama je ušla,
Nisu je zvali!
- Ali, zbog čega,
Car, Zoricin tata,
Nije na dvorcu
Zaključao vrata?
- Kad Zločka odluči
Da se nekom sveti,
Poskoči samo, hop!
Kroz prozor uleti.
- Šta, zar uleti?
K'o prava veštica!
- A u kuli,
Od zlata preslica!
- Zloćka je vreteno,
Zlatno, otrovala?
- Princeza se ubola
I odmah zaspala.
- Ah, ništa dobro
Uradila nije.
Moj tata će, bako,
Zloćku da bije!