Pričaću ti, dobro važi,
Ali ti mi najpre kaži,
Da se nađeš u Sahari,
Oštećenog aviona,
Sa svetom ti prekinuta
Svaka veza, svaka spona.
I vode ti preostalo
Nedovoljno, sasvim malo!
O čemu bi sve mislio
Da si tamo nešto, bio?
Da napiše pesnik pesmu,
Pripovedač priču neku,
Dok časovi očajanja
Usamljenom, tužno teku?
Da izmisli jato ptica
Da mu u sred Sahare spusti
Za drugara Malog Princa,
Jer nekako čas je pravi
Da zabavi tužnog pisca.
S' daleke je Princ planete,
Ljupko je i mudro dete,
Ali nežno, ojađeno,
Bez ruže je usamljeno.
- Nacrtaj mi ovcu – kaže,
Deca uvek nešto traže!
Antoan se odmah seti
Nacrtanog svog pitona,
Svima to na šešir liči,
Jer taj piton vari slona.
Prvi mu to crtež bio
Nije se baš proslavio,
Al' odluka padne prava:
Nacrtaće kutijicu,
U njoj, kao, ovca spava!
- I tu kraj je priče ove,
Mali Princ se ona zove?
Glavni zaplet tek se sprema,
Drugarstvo je ovde tema.
Napuštenog prijatelja,
Pod uslovom da ga voliš,
Nećeš moći da preboliš.
Princ za ružom svojom pati
I njoj želi da se vrati.
Ali, dobrog Malog Princa
Zavolela i lisica.
Pisac ima želju jaku
Prijatelja da sačuva
U tom malom svom junaku.
Mali Princ o ruži sniva,
Da je čuva i zaliva
Usamljenu na planeti,
Jedna zmija mu pomaže
Da u mali svet svoj leti.
Jedva veći od mog stana,
Četrdeset i tri dana,
On u jednom ima danu.
Tol'ko svetla tol'ko mraka
I sunčevih izlazaka
I sunčevih izlazaka!
Antoan za Princem žali,
Odleteo drug mu mali.
Al' čim počne da tuguje,
Zvončiće sa neba čuje.
Prijatelju Princ se javlja,
Hrabri njega i pozdravlja
Preko zvezda koje zvone,
Zvoniće mu uvek one!
- Prekrasan mu pozdrav šalje!
Samo ja ne mogu dalje,
Izvinite me, to te molim.
Malog Princa i ja volim
I ne mogu da prebolim.
A priča je još u toku.
Evo suza u mom oku!