Cipela je desna
Bila nešto besna
Šta je drugo znala,
Levoj se rugala:
- Neka te Bog čuva,
Gle kakva promaja
Već kroz tebe duva!
- Znam, samo se molim
Da ostanem suva.
Cipele stare
Sanjam košmare –
Kišu i lapavicu.
A i nos mi curi,
Imam kijavicu.
Čak ni boje nema
Više na mom licu.
Od sramote, prosto,
Ne smem na ulicu.
I šalu na stranu,
Već pronađem granu
Pa pertlu prebacim,
Da se obesim, smislim.
Imam pertlu staru.
Puče mi ona,
Ja tresnem u baru.
Puče mi ona,
Ja tresnem u baru.
Pušim dok se sušim.
U kuhinju tada
Uđe baba Mara.
Hukće: - Al' je vlažno,
Uh, ala je sveže,
Gle cipele ove
Nisu tako stare! –
Obuje nas ona
I pertle nam sveže.
Tek se onda setim
Da desnoj primetim:
- Baš te nešto gledam,
Ta i ti si stara,
I tvoje se lice
Guli i već para.
Obe nas je spasla
Ova baba Mara!