Veče me seti na ovlažila
svetla ulica.
Na pesmu vetra i boju lana.
Na zalutale kiše ispod okapnica,
na snove nesanice dana.
Veče me seti na granu dunje,
pruženu preko komšijskog zida,
na zagrljaje kose i žita,
na nit sećanja... koja se kida.