Uvodna reč

Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole u Novom Bečeju je druga u nizu predstavlјenih građevina iz edicije istorija umetnosti – zaštićeni spomenici kulture na teritoriji Opštine Novi Bečej, posle kuće Vladimira Glavaša u Vranjevu.

Pored kuća bogatijih građana, njihovih palata, letnjikovaca i dvoraca na teritoriji Opštine Novi Bečej, ostale su sačuvane i od velikog su značaja mnogobrojne crkvene građevine - pravoslavni i rimokatolički hramovi. Na ovoj relativno maloj teritoriji evidntirano ih je ukupno četrnaest, uklјučujući Srednjevekovnu baziliku Arača, od kojih je 11 proglašeno za zaštićene spomenike kulture.

Kratka istorija nastanka i urbanističkog razvoja Novog Bečeja

Na sadašnjem prostoru Novog Bečeja i uže okoline, lјudskih naselјa bilo je još oko 3000 g. p. n. e. Za ovaj period postoje dva vanredna arheološka lokaliteta u neposrednoj blizini Novog Bečeja i Vranjeva: Borđoš i Matejski Brod.1

Iz srednjovekovnog perioda najpoznatiji su ostaci bazilike Arače koja se nalazi u ataru između Novog Bečeja i Novog Miloševa, na udalјenosti od oko dvadesetak kilometara severoistočno od grada. Manastir je verovatno sagrađen u prvoj polovini XIII veka.2 Kako su se vlasnici menjali tako je ovaj manastir bio dograđivan i nadgrađivan, pa se menjao I njegov spolјašnji oblik i unutrašnji sadržaj.

Prostorna kulturno-istorijska celina Centar Novog Bečeja

Zaštićena Prostorna kulturno-istorijska Celina Centar Novog Bečeja, predstavlјa dobro očuvan stari centar varoških naselјa, organizovan prema administrativnim merama i zakonima s kraja XVIII I početka XIX veka u Vojvodini, sa autentičnim tipskim zgradama stare opštine s kraja XVIII veka koja je do danas sačuvana, kao i srpskom pravoslavnom crkvom Sv. Nikole, sagrađenom u drugoj polovini XVIII veka. Kuće u glavnoj Ulici maršala Tita i na Trgu slobode su uglavnom jednospratne građevine, podignute tokom XIX veka, do Prvog svetskog rata, sa očuvanim autentičnim izgledom i parcelacijom.

Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole

Prema dosadašnjim istorijskim izvorima u vezi s početkom izgradnje novobečejskog hrama navodi se nekoliko godina ali se sve vezuju za drugu polovinu XVIII veka. Prema podatku na samoj crkvi, izgrađena je 1774. godine. Pišući o istorijatu Novog Bečeja i Vranjeva, Lazar Mečkić osporava ovu godinu, navodeći podatke iz više istorijskih izvora. Kod dr Jenea Sentklaraia u knjizi „Istorija parohija Čanadske biskupije“, kaže se da je sadašnja velika crkva izgrađena 1786. godine. Dimitrije Ruvarac u „Shematizmu istočno-pravoslavne srpske mitropolije Karlovačke“ (Sr. Karlovci 1900) spominje 1794. godinu, dok dr Samu Borovski (Samu Borowsky) u „Torontúl vármegye“ (Budapest, 1911), iznosi 1796, ali ovaj datum povezuje sa opisom Vranjeva.15

Arhitektonsko – stilske karakteristike hrama

Crkva Svetog Nikole u Novom Bečeju je jednobrodna građevina sa zvonikom iznad zapadnog pročelјa, izduženim prostorom naosa i oltarskom apsidom na istočnoj strani, spolјa i iznutra petostranom.

Građena je u opeci, a potom malterisana. Krov je kosi dvoslivni i pokriven biber crepom. Pored glavnog portala na zapadnoj strani, crkva ima još dva bočna ulaza, sa severne i južne strane.

Način na koji su fasade oblikovane i dekorisane daju crkvi izgled vojvođanskih sakralnih građevina s kraja XVIII i početka XIX veka, koje se odlikuju svojom bogatom i raznolikom malterskom plastikom. Od dekorativnih elmenata izdvajaju se nekoliko tipova natprozorskih frontona, kružni i trouglasti detalјi podprozorskih kartuša na fasadama broda i kartuša ispod pravougaonog prozora na zvoniku, četiri lјilјana na kapitelima pilastara na zapadnoj fasadi, kao i niz trouglića ispod triglifa timpanona zapadne fasade. Tu su još i jonski kapiteli pilastara tornja zvonika i girlande koje se nalaze na uokvirenoj pravougaonoj površini ispod prozora zvonika.

Ikonostas Srpske pravoslavne crkve Sv. Nikole u Novom Bečeju

Pojavu ikonostasa Stefana Gavrilovića u jednom mestu u Srednjem Banatu, Novom Bečeju, nije lako obrazložiti kada se zna da se njegovo stvralaštvo odvijalo gotovo uvek na teritoriji Srema, kako je primetila O. Milanović-Jović, baveći se proučavanjem njegovog dela još sedamdesetih godina XX veka, na osnovu kojeg se ovaj prvo i pripisuje Gavriloviću.

Odgovor je pronađen u novootkrivenim dokumentima i istraživanjima Branislava Todića, objavlјenim 2010. godine, koja dokazuju da je Gavrilović zaista autor ovih ikona i da ih je radio u isto vreme kada I ikone na ikonostasima u Platičevu i Beočinu.

Zgrade u okruženju crkvene porte

U okviru porte, smešteni su, sa istočne strane, stara crkvena škola, a sa južne parohijska kancelarija ili nekadašnji stan za crkvenjaka, porušen 2009. godine. Zgrada je bila podignuta u isto vreme kada I crkva, krajem XVIII veka ili na samom početku XIX.

Bila je izdužene pravougaone osnove sa duplim, drvenim, dvokrilnim prozorima, šprosnama podelјenim na manja zastaklјena polјa i punim, drvenim, jednokrilnim vratima, oblikovanim od radijalno postavlјenih daščica sa metalnim bravama.

Obnova hrama

Postojeće stanje hrama pre obnove

Crkva Sv. Nikole u Novom Bečeju bila je u veoma lošem stanju usled dugogodišnjeg propadanja i neadekvatnih građevinskih intervencija koje su ugrozile objekat. Zbog prokišnjavanja pojavila su se oštećenja na zidnom slikarstvu i dekoraciji svodova, lukova i zidova. Najveća oštećenja bila su vidna na zidovima usled dejstva kapilarne vlage. U unutrašnjosti nije bilo pukotina koje bi ukazivale na sleganje zidova. Krovna konstrukcija na brodu crkve nalazila se u solidnom stanju, bez vidnih oštećenja.

Novobečejska zbirka ikona i crkvenih predmeta iz Srpske pravoslavne crkve Sv. Nikole

U crkvi Sv. Nikole u Novom Bečeju, tačnije, na horu crkve ili zidovima priprate ispod hora, kao i na samim zidovima naosa i oltarskog prostora, nalazio se veliki broj veoma vrednih ikona i bogoslužbenih predmeta.

Najveću vrednost ove zbirke, ukupno 14 predmeta, predstavlјaju u stvari zaštićene ikone i delovi crkvenog mobilijara koji je premešten iz starijeg hrama na obali Tise, iz crkve Uspenja Bogorodice, poznatije pod nazivom kapela «Manastir», sagrađene oko sredine XVIII veka.32 Ostale ikone su poklonjene crkvi u vidu zavetnih – zaštitnih ikona od strane žitarskih trgovaca koji su tokom XVIII I XIX veka poslovali i boravili u Novom Bečeju, dok su deo poklonile porodice koje nisu imale muške naslednike. Među ikonama se nalaze i one koje su poklonjene od strane Rusa – Belogardejaca koji su se u Novom Bečeju naselili posle oktobarske revolucije.

Pavle Simić (1818-1876)

Pavle Simić se rodio u Novom Sadu u trgovačkoj porodici. Prvo slikarsko znanje stekao je kod Alojzija Kastanja, došlјaka iz Italije, koji je u Novom Sadu imao svoju radionicu. Međutim, već 1837. Simić se upisuje na bečku Akademiju, na kojoj ostaje punih pet godina. U tom vremenskom periodu Akademiju su vodili L. Kupelvizer i J. Firih, koji su potpuno zavisili od umetničkih nazora F. Overbeka, glavnog zagovornika nemačkog nazarenskog slikarstva.

Stefan Gavrilović (oko sredine XVIII veka - 1823)

Danas se o Stefanu Gavriloviću prilično malo zna iako je bio vrlo plodan slikar i igrao je aktivnu ulogu u društvenom i kulturnom uzdizanju srpskog naroda s kraja XVIII i početka XIX veka. To je upravo onaj prelazni period kada se u stvaralaštvu mnogih srpskih slikara sukoblјavaju zakasnele barokne tradicije i prvi nagoveštaji klasicizma.

U sećanjima na svoje rodno mesto Mol, među uglednim i starim Molčanima Novak Radonjić, slikar I književnik, pominje i Stefana Gavrilovića, dajući nam osnovanu pretpostavku da je Mol, u Bačkoj, njegovo rodno mesto. Međutim, izvesno je da je najveći deo svoga intenzivnog kulturnog delovanja proveo kao građanin Sremskih Karlovaca, gde je držao jednu od poslednjih slikarskih radionica, kojom se završila dugogodišnja tradicija u ovom gradu.