Otišla si u daljinu
Nek te sreća prati
Ostavila mi tišinu
Pa i srce pati.
Grlo mi je sasvim suvo
Jedva mož' da zine
Dal' znaš kako zvoni uvo
Od gluve tišine.
I kuća i duša prazna
Nestao je svaki zvuk
A samoća je porazna
Kad tišina pravi muk.
Ti nam želiš da se vratiš
Telo bi da voli
Zaplakaćeš kada shvatiš
Da tišina boli.
Tada će već kasno biti
Kad me želje minu
A ja ću se preseliti
U večnu tišinu.
Onda ćeš se začuditi
Zar si i ti žrtva
I tebe će okružiti
Ta tišina mrtva.