Još uvek ja se nadam
da ću pred kraj svog veka
umeti da prepoznam
dobrog čoveka
Ugrožena vrsta
raritet u stvari
skinut je sa krsta
za njega niko ne mari
Glas mu se ne čuje
ne sme ni da rida
kamoli da psuje
to mu vera ne da
Ni gospodar, a ni rob
između negde pluta
sustigla ga je zla kob
pa lako zaluta
Moral mu se razređuje
rakijom i vinom
dosta dobro napreduje
i sa curom finom
I čini se nema kraja
lagodnom životu
došao je do snošaja
koristeći drogu
Takvi me ne zanimaju
sam đubrad i ološ
i oni me nerviraju
k’o matori Soroš
Ne bih voleo da lipsam
pre nego što se tu
uverim da nisam
unikat na svetu