Na osnovu zastupljenosti pojedinih grupa ratarskih kultura, može se upoznati ranija i sadašnja struktura proizvodnje i odrediti proizvodna orijentacija u narednom periodu. S ciljem da se potpunije sagleda struktura ratarske proizvodnje na teritoriji opštine i uoče bitnije promene u njoj, treba analizirati podatke od 1965. do 1970. i od 1975. do 1980. godine. U ovim vremenskim razdobljima došlo je do različitih promena u ukupnoj setvenoj strukturi, što pruža dovoljnu osnovu za uočavanje pozitivnih tendencija i utvrđivanje adekvatnih puteva daljeg razvoja ratarstva.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Među privrednim granama novobečejske subregije, industrija pripada grupi mlađih. Prvi začeci industrije javljaju se krajem XIX i početkom XX veka. Preteče današnje raznovrsne industrije bili su prvi parni mlinovi i fabrika za proizvodnju cigle i crepa. Posle drugog svetskog rata, uporedo sa razvojem raznovrsnije i intenzivnije poljoprivrede, industrije postepeno dobija sve značajnije mesto u privredi opštine. Od 1960. godine započinje brži razvoj industrije, i novobečejska subregija se iz tipično agrarnog razvija u agrarno-industrijsko područje severnog Banata.
U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.
U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa.