Višegodišnjom saradnjom Instituta za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu sa Samoupravnom interesnom zajednicom za naučni rad SAP Vojvodine ostvaruje se izrada geografskih monografija vojvođanskih opština. Na ovom veoma značajnom poslu radi tim geografa — naučnih radnika iz Vojvodine. U svakoj od studija daje se prikaz prirodnih karakteristika i privrede određene opštine. Geografska monografija Novog Bečeja predstavlja skroman doprinos ovoj seriji naučnih radova, koja će, po završetku celog projekta, odnosno posle obrade svih opština u našoj Pokrajini, imati višestruk značaj.
Opština Novi Bečej nalazi se u severozapadnom delu Banata i severoistočnom delu Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine. Čine je četiri naselja: Novi Bečej, Kumane, Novo Miloševo i Bočar. Središte opštine je u Novom Bečeju.
Na severu i severoistoku opština se graniči teritorijom opštine Kikinda, a na istoku, jugoistoku i jugu — zrenjaninskom komunom. Zapadnu granicu opštine čini reka Tisa, od hatara Padeja na severu do Taraša na jugu.
Kao banatsko-potiska opština Novi Bečej pripada zrenjaninskom mezopodručju i gravitira najrazvijenijem privrednom centru Banata Zrenjaninu. Prema bačkoj strani opština je odvojena Tisom od susedne bečejske opštine. Nalazeći se između tri značajna privredna centra Vojvodine, Kikinde na severoistočnoj, Zrenjanina na jugu i Bečeja na zapadu, sa veoma dobrim saobraćajnim vezama — novobečejska opština zauzima povoljan središni položaj.
Kompleksna geografska monografija svake subregije u Vojvodini sadrži prirodno-geografske i društveno-geografske karakteristike određenog prostora. Da bi se što bolje sagledao nastanak i privredni razvoj opštine Novi Bečej, neophodno je najpre upoznati fizičko-geografska obeležja ove vojvođanske regionalne jedinice, koja na određeni način predstavljaju prirodne uslove ekonomskog razvoja.
U prirodnom pogledu, teritorija novobečejske opštine ima u osnovi panonsko, ravničarsko fizičko-geografsko obeležje. Njene reljefne, klimatske i hidrografske karakteristike imaju sličnosti sa prirodno-geografskim osobinama susednih i ostalih subregija Vojvodine. Međutim, detaljnijom analizom svih fizičko-geografskih faktora i elemenata, uočavaju se i delimične razlike. Ove razlike mogu uticati, pozitivno ili negativno, na razvoj određenih grana privrede i na celokupni ekonomski razvoj. Stoga će u ovom poglavlju biti izložena geomorfološka, geološka, klimatska, hidrografska, bio-geografska i pedološka obeležja ovog dela vojvođanskog prostora.
Reljef novobečejske subregije odlikuje se svim elementima zajedničkim za reljef severnog Banata i većeg dela Vojvodine. U morfološkom pogledu, teritoriju opštine čini nizija, sa apsolutnom visinom od 86 do 76 metara. Nizija je blago nagnuta ka zapadu, odnosno ka koritu Tise, i ka jugu, u pravcu oticanja Tise. Na celokupnom prostoru zapažaju se veoma neujednačeni visinski parametri reljefa. Najniže delove teritorije, sa apsolutnom visinom od 76 do 77 metara, čine potesi: Ljutovo, Biserno ostrvo, Libe, Pustara, Medenjača. Ovi delovi hatara različito su raspoređeni na teritoriji regionalne jedinice. Veće apsolutne visine zapažaju se u severoistočnim, istočnim i jugoistočnim delovima, koji su udaljeniji od sadašnjeg rečnog toka Tise. Najvećom visinom ističu se potesi Selište i Livade, sa Bika humkom i Peskovitom humkom od 86 m apsolutne visine.
U geološkom i petrografskom pogledu novobečejska subregija je veoma interesantna. Već smo istakli da je lesna terasa u osnovi sastavljena od suvozemnog — tipskog, pretaloženog i barskog lesa. Upoznavajući detaljnije ovu geomorfološku celinu, naglasili smo da je materijal lesne terase nagomilavan i na suvom i na vlažnom močvarnom zemljištu, pa je stoga suvozemna i močvarna fauna pomešana u subaerskom, fluvijalnom i barskom materijalu.
Geološku podlogu ovog terena, osim lesa, čine sitnozrni prskovi i gline. Prema tome, u geološkom pogledu ovo područje se sastoji od raznovrsnih glina, peskova i lesnih peskovitih naslaga, pretežno kvartarne starosti.
Novobečejska subregija, kao deo šire vojvođanske regije, nalazi se u oblasti umerene kontinentalne klime. Beznačajni raspon geografske širine između najsevernije i najjužnije tačke u Vojvodini od 2°, i visinska ujednačenost terena uslovili su minimalne mikroklimatske razlike pojedinih subregija. Orotopografski sklop Panonske nizije, koja je najvećim delom opkoljena planinskim masivima, uticao je na formiranje osnovnih klimatskih obeležja Vojvodine. Otvorenost vojvođanske regije prema severu i zapadu omogućila je jače uticaje vazdušnih strujanja i vremenskih promena iz ovih pravaca. Zbog toga klima ovog kraja ima kontinentalno obeležje više nego što bi se to moglo očekivati po opštem geografskom položaju.
Novobečejska subregija ima slične hidrografske osobine kao i ostale opštine u dolini Tise. Hidrografiju ovog kraja čine površinske i podzemne vode. Površinsku hidrografiju čine: Tisa, deo Kanala Dunav—Tisa—Dunav i nekoliko većih bara i jezera. S obzirom na relativno visok nivo podzemnih voda u većem delu hatara novobečejske opštine, u ovom radu one će biti posebno obrađene.
Površinske vode
Tisa
Najveći prirodni hidrografski objekat komune Novi Bečej čini reka Tisa. Pravcem sever — jug, Tisa, dužinom od 44 km, većim delom protiče pored a manjim preko teritorije opštine. Od toga, dužinom od 6 km protiče pored hatara Novog Miloševa, 35,2 km kroz hatar Novog Bečeja i 2,8 km pored hatara sela Kumane.
Biljni svet novobečejske subregije ima osnovne karakteristike stepske panonske vegetacije, sa posebnim obeležjima vegetacije banatskog Potisja. Prirodna vegetacija u najvećem delu ovog kraja zamenjena je kulturnim biljem. Preko 90% površina stare prirodne stepske vegetacije preorano je i pretvoreno u obradivo zemljište. Tipična prirodna vegetacija sa samoniklim biljkama zadržala se pored puteva, u različitim depresijama, na slatinastim površinama, u barama i močvarama, u pojedinim delovima aluvijalne ravni i lesne terase.
Prirodni uslovi za rasprostranjenje biljnog i životinjskog sveta nisu potpuno isti na celoj teritoriji subregije. Oni su uslovljeni ražličitim geo-morfološkim oblicima, hidrografskim obeležjima, različitim geološkim i pedološkim sastavom. Ovi faktori uticali su na pojavu delimičnih razlika u rasprostranjenosti biljnog i životinjskog sveta. Ovo se može zapaziti između pojedinih delova lesne terase i aluvijalne ravni Tise. U prošlosti, ove razlike bile su izrazitije, dok se danas ove dve bio-geografske površine ne mogu izdvojiti kao dve bitno različite celine između kojih postoji neka oštra granica.
Na teritoriji novobečejske subregije zastupljeni su svi tipovi i podtipovi zemljišta karakteristični za banatski deo Potisja. Stoga se na terenu zapaža velika šarolikost tla, raznovrsnost i neujednačenost, kao i izrazito međusobno mešanje pojedinih tipova zemljišta. Sve to upućuje na zaključak da su na formiranje površinskog tla ove subregije, pored opštih i spoljnih, bitan uticaj imali i lokalni faktori.
Opšte je poznata činjenica da osnovne činioce stvaranja zemljišta čine: geološki sastav, vegetacija, klimatske i hidrološke prilike. Prema tome, matični supstrat, odnosno geološka podloga, jedan je od osnovnih činilaca stvaranja zemljišta u Vojvodini, pa i na području opštine Novi Bečej. Ovu podlogu čine sedimentne stene, les i aluvijalni nanosi. To su rastresite stene koje se odlikuju vodopropustljivošću. Ovo njihovo svojstvo, u periodu stvaranja površinskog tla, bilo je odlučujući činilac naseljavanja biljaka i stvaranja humusnog sloja, koji je pak bitno uticao na plodnost i osnovni kvalitet zemljišta.
Na osnovu detaljnih i višegodišnjih arheoloških istraživanja, utvrđeno je da je Banat, kao i cela Panonska nizija, bio naseljen još u preistorijskom dobu. Na teritoriju Banata tokom istorijskih razdoblja naseljavali su se mnogi narodi. Pomenimo samo neke: Rimljani, Goti, Gepidi, Huni, Avari, Bugari, Mađari, Tatari, Turci i mnogi drugi, a od slovenskih naroda Srbi i Hrvati, a zatim i ostali slovenski narodi Balkanskog poluostrva. Neki od navedenih naroda ostali su duže, a neki kraće vreme. Mnogi su se već odavno iselili, a neki su opet nestali, jer su ih asimilovali drugi narodi. Od svih pomenutih naroda čiji pripadnici sada žive na teritoriji novobečejske subregije, starosedelačkim etničkim grupama mogu se smatrati Srbi i Mađari, dok svi ostali koji nastanjuju sadašnju teritoriju opštine predstavljaju doseljenike, nastanjene ovde posle proterivanja Turaka iz ovih krajeva.
Posle kraćeg istorijskog pregleda prvih naseljavanja i porekla stanovništva, upoznaćemo kretanje stanovnika od druge polovine XIX veka do 1981. godine. S obzirom da kretanje stanovništva novobečejske subregije karakterišu specifična obeležja, uporedo ćemo izložiti i analizirati podatke o kvantitativnom kretanju stanovništva dveju susednih opština, uže i šire teritorije.
Na prirodni priraštaj stanovništva, pored ostalih faktora, utiču dve osnovne komponente: natalitet (ili rađanje) i mortalitet (ili umiranje). Razlika ovih dveju komponenata čini prirodni priraštaj stanovništva na određenom prostoru.
Prirodni razvoj stanovništva novobečejske subregije, posmatran i analiziran u dužem vremenskom razdoblju, ispoljava razlioite promene. Pre drugog svetskog rata, sva naselja sadašnje opštine karakterisao je pozitivni prirodni priraštaj. U svakoj godini bilo je više rođenih nego umrlih lica. Prirodna reprodukcija stanovništva ostvarivana je na celoj teritoriji sadašnje subregije.
Zbog nedovršene obrade podataka popisa stanovništva iz 1981. godine, detaljnija analiza polne i starosne strukture stanovništva opštine Novi Bečej može se vršiti samo na osnovu rezultata ranijih popisnih godina.
Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, od ukupno 33.507 stanovnika, na teritoriji opštine bilo je 16.965 ili 50,60% ženskog stanovništva. Proporcionalni odnos između muškog i ženskog stanovništva u ovoj popisnoj godini sasvim je dobar. Ako se analizira stanovništvo, prema godini rođenja i polu, od 1951. do 1961. godine zapaža se da je više ženske nego muške dece rođeno samo 1958. i 1961. godine, dok je u svim ostalim popisnim godinama u posmatranom periodu maskulinitet bio veći.
Etnička struktura stanovništva na teritoriji opštine veoma je šarolika. U ovoj subregiji već odavno živi više od 12 naroda i narodnosti. U kratkom istorijskom osvrtu na period naseljavanja ove teritorije, već smo naglasili da su Srbi činili prve doseljenike, koji su na ovom tlu ostali do danas. Zatim se, u nekoliko navrata, naseljavaju Mađari, a potom Nemci i ostali narodi. Veća nacionalna šarolikost javlja se tek posle drugog svetskog rata.
Analizom nacionalne strukture stanovništva na teritoriji opštine u 1961. i 1971. godini, u oba popisa zapaža se najveća zastupljenost Srba (71,2% odnosno 70,2%). Srbi čine oko 2/3 ukupnog stanovništva. Drugu etničku grupu po zastupljenosti čine Mađari, sa oko 26%. Na ostale narode i narodnosti otpada svega oko 3%.
Obrazovna struktura stanovništva ima dve značajne komponente: pismenost i školsku spremu stanovnika. Broj pismenih i nepismenih lica utvrđuje se za stanovnike od 10 i više godina starosti, koji su u odnosu na svoje godine mogli da se opismene. Prema podacima iz popisa stanovništva 1961. godine, u opštini Novi Bečej bilo je ukupno 3.316 nepismenih stanovnika, a 1971. godine ovaj broj je smanjen na 2.996. Iako podaci iz popisa stanovništva za 1981. godinu još nisu kompleksno obrađeni, ima indikacija da je broj nepismenih u novobečejskoj opštini u proteklom desetogodišnjem periodu još više smanjen. Međutim, procenjujući sve ove podatke prema ukupnom stanovništvu opštine 1961, 1971. i 1981. godine, procenat nepismenih još uvck je relativno visok. Prema ukupom stanovništvu 1961. godine na teritoriji opštine bilo je 9,86% nepismenih stanovnika. U 1971. godini ovaj procenat je smanjen na 9,44%, a ove godine kreće se oko 9%. Ovako minimalno srnanjenje nepismenih posledica je već razmatrane nepovoljne strukture stanovništva. Najveći udeo u starosnoj strukturi ima stanovništva sa 50 i više godina starosti, koje u strukturi nepismenog stanovništva takođe ima vodeće mesto. Pošto stanovništvo ove dobne kategorije ostaje na Teritoriji opštine, a mlađe pismeno i obrazovano stanovništvo odlazi to se nepismenost stanovništva veoma sporo smanjuje.
Stanovništvo se, u odnosu na aktivnost, deli u tri osnovne grupe. Prvu grupu čine aktivna lica, drugu — lica sa ličnim prihodima, a treću — izdržavana lica. Aktivno stanovništvo čine lica koja rade u različitim privrednim i neprivrednim delatnostima i na taj način ostvaruju prihode za život. Lica sa ličnim prihodima čine penzioneri, lica pod starateljstvom itd. Kategoriju izdržavanih lica čini stanovništvo koje iz bilo kojih razloga nije u stanju da ostvaruje prihode za život (deca, starije osobe bez penzije, bolesna lica i sl.). Ovu kategoriju lica izdržavaju aktivna lica i lica sa ličnim prihodima.
U nedostatku obrađenih podataka iz popisa stanovništva iz 1981. godine, sve pomenute kategorije stanovništva biće analizirane na osnovu podataka iz 1961. i 1971. godine.
U desetogodišnjem periodu, od popisa stanovništva 1971. do 1981, broj đomaćinstava porastao je sa 10.020 na 10.280, ili za 2,59%. Ako se analiziraju podaci od 1953. godine, stalni blagi porast broja domaćinstava uočava se sve do poslednjeg popisa. Međutim, ovaj porast nije rezultat povećanja ukupnog broja stanovnika, niti pak izrazitijeg imigriranja novih porodica. Naprotiv, povećanje broja domaćinstava rezultira iz stalnog deljenja većih porodica. Boljim uslovima privređivanja i podizanjem životnog standarda, mlađe porodice grade nove kuće i stanove i zasnivaju potpuno nova domaćinstva. Stariji članovi porodice ostaju u starim seoskim kućama, sa poljoprivrednim gazdinstvom i kompletnom ekonomijom, kojoj su bili prilagođeni i svi objekti domaćinstva.
U nedostatku obrađenih i objavljenih podataka Pokrajinskog zavoda za statistiku SAP Vojvodine iz popisa stanovništva 1981. godine, migraciona obeležja stanovništva opštine Novi Bečej takođe ćemo analizirati na bazi podataka iz 1971. godine. Prema migracionim obeležjima, celokupno stanovništvo opštine može se podeliti u dve grupe. Prvu grupu čini autohtono stanovništvo, odnosno stanovništvo koje je rođeno u određenom naselju ove komune i u istom mestu živi od rođenja. Drugu grupu čini stanovništvo doseljeno u naselje svog stalnog boravka sa područja iste opštine i drugih opština SAP Vojvodine, SR Srbije i drugih republika.
Razvoj privrede u novobečejskoj subregiji karakterišu dva razdoblja. Pre drugog svetskog rata privredna aktivnost na području opštine bila je veoma jednolična. Sve se, skoro isključivo, svodilo na poljoprivrednu proizvodnju. Prve osnove industrijske proizvodnje predstavljala je proizvodnja cigle i crepa, i — u oblasti prehrambene industrije — proizvodnje brašna i mlečnih proizvoda. Sve su to bili veoma skromni kapaciteti, koji su samo nagoveštavali budući razvoj određenih industrijskih grana. Pojedine vrste zanata biie su razvijenije, pa je zanatstvo na teritoriji opštine, a pre svega u Novom Bečeju, bilo značajna privredna grana.
Pored navedene strukture, privredu novobečejske subregije dopunjavalo je nekoliko novčanih zavoda, koji svojim skromnim sredstvima nisu bitnije uticali na intenziviranje privrede ovog kraja. Ako se svemu tome doda veoma loša i nerazvijena saobraćajna infrastruktura, koju je praktično činila samo željeznička pruga, jasno se može sagledati da su osnovni uslovi za posleratni privredni razvoj ovog područja bili nepovoljni.
Među vodećim granama privrede, poljoprivreda i industrija zauzimaju prva dva mesta. Poljoprivreda kao privredna grana ima višestruki značaj. Kao proizvođač hrane i sirovina za industriju, ona ima vitalne funkcije u privredi opštine. Za razvoj ove privredne delatnosti postoje veoma povoljni prirodno-ekonomski uslovi. Od ukupne površine novobečejske subregije, koja iznosi 60.961 ha, obradiva površina čini 70,5%. Najveći deo ovih površina, zahvaljujući povoljnim morfološkim, hemijskim, fizičkim i biološkim osobinama, predstavlja plodno i produktivno zemljište.
U strukturi ukupnih zemljišnih površina, poljoprivredne površine su 1970. godine zauzirnale 90,2%, šumsko zemljište 1,7% i neplodno zemljište 8,1%. Od začetka razvoja savremene intenzivne poljoprivrede ulažu se veliki napori na smanjivanju površine neplodnog zemljišta putem oplemenjivanja, pošumljavanja i pretvaranja u produktivno tlo, ali se ti rezultati još ne mogu smatrati zadovoljavajućim.
Pomoć
Kontakt
Poslednje postavljeno
- Režim zaštite III (trećeg) stepena 17 Mart 2023
- Režim zaštite II (drugog) stepena 16 Mart 2023
- Turističke vrednosti 15 Mart 2023
- Značaj i funkcija zaštićenog područja 14 Mart 2023
- Ispunjenost uslova za zaštitu 13 Mart 2023
- Temeljne vrednosti zaštićenog područja 12 Mart 2023
- Ocena ugroženosti 11 Mart 2023