srenhu

Vegetacijske odlike

Današnji izgled i stanje prirodne vegetacije na području Okanj bare rezultat su prirodno - istorijskih i ekoloških faktora, koji se ogledaju u geografskom položaju, klimi, mikrorelјefu, edafskim i biotičkim faktorima, i sve izraženijem antropogenom uticaju. Po Stevanoviću (1984) formiranje stepske flore i vegetacije u Panonskoj niziji prošlo je kroz tri faze: tundro-stepa za vreme glacijacije, tipska livadska stepa za vreme boreala, kada je stepska vegetacija dominirala Panonskom nizijom, i livadska stepa u okviru današnje šumo-stepske podzone. Isti autor, takođe smatra da se obogaćivanje stepske flore panonske nizije elementima koji potiču iz Mediterana odvijalo od boreala do danas. Obodne krečnjačke planine bile su jedan od centara mediteranskih ali i tipičnih pontskih elemenata odakle su se širile na sever prema Panonskoj niziji.

Pored fizičko-hemijskih osobina zemlјišta, za formiranje vegetacije značajan je vodni režim reka kao i nivo podzemnih voda. Pored toga, klima u Vojvodini je umereno-kontinentalna, a u Banatu ima jače izražen kontinentalni karakter tj. velike klimatske ekstreme. Zahvalјujući černozemu, kao tipičnom zemlјištu panonskog područja, u suvim, ravničarskim delovima razvijena je stepska vegetacija. O njenom karakteru može se suditi na osnovu zaostalih fragmenata, kao što su intrazonalne slatine i peskovi, ruderalni fragmenti kraj puteva ili na pašnjacima. Slatinska vegetacija kao intrazonalna je vezana za stepe i najviše je razvijena u Bačkoj i Banatu. Na području Vojvodine, u prošlosti je, usled meandriranja reka i visokih podzemnih voda, kao I mestimično nepropustlјivoj podlozi, bila vrlo razvijena azonalna vegetacija močvara, bara i manjih jezera. Melioracionim zahvatima ona je u većoj meri uništena i svedena na izolovane fragmente. Takav primer imamo i uz reku Tisu, gde se nalazi prirodno dobro „Okanj bara".

U fitogeografskom pogledu područje specijalnog rezervata prirode „Okanj bara" pripada pontskom florističko-vegetacijskom regionu, panonsko-vlaškom podregionu, odnosno panonskoj provinciji. Panonska provincija obuhvata stepske, šumo-stepske, peščarske ekosisteme, kao i određeni broj slatinskih ekosistema. Stepe u Vojvodini i panonskoj niziji predstavlјene su svezom Festucion rupicolae, a slatine svezama Cypero-Spergularion, Pucinellion limosae I Pucinelion pesonis (Stevanović, 1999). Po Soó-u (1940) Panonska nizija je šumo-stepska oblast koja je sekundarno nastala, gde su stepe klimatogene, a šume hidrološki ili relјefski uslovlјene. Bilјnogeografski, na područu srednjeg Banata odražavaju se uticaji panonske provincije pontsko - južnosibirske regije (Horvat, Glavaé, Ellenberg, 1974).

Prirodnu potencijalnu vegetaciju ovog područja predstavlјa vegetacija slatina. Osnovni ekološki faktori koji vladaju na slatinama su soli i voda, I direktno ili indirektno utiču na druge faktore i na taj način stvaraju specifične uslove na staništu. Usled izraženog mikrorelјefa, vlažnosti podloge i koncentracija zemlјišnog rastvora, variraju od lokacije do lokacije, tako da osobine solonjeca ne dolaze podjednako do izražaja na svim delovima slatine. Zbog toga se ovde susreću pored halofitskih i euhalofitskih vrsta I vrste koje pripadaju livadskoj vegetaciji.

Sintaksonomski pregled preliminarnih istraživanja bilјnih zajednica SRP „Okanj bara" usklađen je sa „Prodromusom vegetacije Vojvodine" (Parabućski, i dr„ 1986.) i „Pregledom vodene i močvarne vegetacije u srednjoj Evropi" (Passarge, 1996, Oberdorfer, 1998). Utvrđene bilјne zajednice područja Okanja imaju sledeći sintaksonomski položaj:

I Klasa: Lemnetea minoris Koch et Tx. 1955

Red: Lemnetalia minoris Koch et Tx. 1955

Sveza: Lemno-Salvinion Slavniá 1956 em. Schwabe. Tx. 1981 et Tx. 1981

Ass.-gr. Salvinietum natantis Koch 1954

Ass.: Spirodelo-Salvinietum natantis Slavnić 1956

II Klasa: Utricularietea intermedio-minoris Den Hartog et Segal 1964 em. Pietsch 1965

Red: Lemno-Utricularietalia vulgaris Pass. 1978

Sveza: Utricularion vulgaris Pass. 1964

Ass.-gr.: Utricubrietum vulgaris Pass. (Soó 1928) Pass. 1964

Ass. Lemno minoris - Utricularietum vulgaris Soó (1928) ex. Pass. 1964

III Klasa: Ceratophylletea Den Hartog et Segal 1964

Red: Ceratophylletalia Den Hartog et Segal 1964

Sveza: Ceratophyllion demersi Den Hartog et Segal 1964

Ass. Potamogetono - CeratophyBetum demersi (Hild et Rehnelt 1965) Pass. 1995

Red Hydrocharitetalia Rubel 1933 em. Pass. 1978

Sveza: Hydrocharition morsus-ranae Rubel 1933

Ass.-gr.: Hydrocharitetum morsus-ranae van Langendonck 1935 em.

Ass.: Ceratophyllo - Hydrocharitetum morsus-ranae Pop. 1962

IV Klasa: Phragmitetea Tx. et Prsg. 1942

Red: Phragmitetalia Koch 1926

Sveza: Phragmition Koch 1926

Ass.: Phragmitetum communis Schmale 1939

Ass.: Schoenoplectetum lacustris Chouard 1924

Ass. Typhaetum angustifoliae Pign. 1953

Red: Bolboschoenetalia maritimi Hejny 1967

Sveza: Boboshoenion maritimi continental Soó (1945) 1947

Ass.: Boboschoenetum maritimi continental Soó (1927) 1957

Red: Nasturtio - Glycerietalia Pign. 1953.

Sveza: Sparganio-Glycerion fluitantis Br.-Bl. et Siss. in Boer 1942 nom. inv. Oberd. 1957

Ass.: Sparganio-Glycerietetum fluitantis Br - Bl.1925

V Klasa: Molinio-Arrhenatheretea Tx. 1937

Pefl: Deshampietalia Horvatić (1956) 1958

Sveza: Deschampsion caespkosae Horvatić 1930

Ass.: Agrostieto-Juncetum effusi Cincović 1959

Red: TrBolio-Hordetalia Horvatić 1963

Sveza: Trifolion pallidi llijanić 1969

Ass. Oenanthe (banatica)- Alopecuretumpratensis Parabućski, Stojanović 1985

Sveza: Trifolio-Ranunculion pedati Slavnić (1942)1948

VI Klasa: Thero-Salicomietea Tx.1955 Tx. et Oberd. 1958

Red: Therosalicomietalia

Sveza: Thero- Suaedion Br.-Bl. 1931

Ass.: Salsoletum sodae Slavnić (1939) 1948

Sveza: Cyperio-Spergularion salicinae Slavnić 81939) 1948

Ass.: Crypsidetum aculeatae Bojko (1932) Wendelbg. 1943

VII Klasa: Festuco-Puccinellietea Soó 1968

Red: Festuco-Puccinellietalia Soó 1968

Sveza: Pucinellion limosae (Klika 1937) Wendelberger 1943

Ass.: Puccinellietum limosae (Rapes. 1927) Soó 1930

Ass.: Camphorosmetum annuae Topa 1939

Ass. Hordeetum hystricis (Soó 1939) Wendelbg. 1943

Sveza: Junicon gerardi Wendelberg. 1943

Ass.: Carricetum divisae Slavnić (1939) 1948

Sveza: Beckmannion eruciformis Soó 1933

Ass.: Agrostio-Alopecuretum pratensis Soó (1933) 1947

Red: Artemisio -Festucetalia pseudovinae Soó 1968

Sveza: Festucion pseudovinae Soó 1933

Ass.: Achilleo-Festucetumpseudovinae (Magyar 1928) Soó (1933) 1945

Ass.: Artemisiso-Festucetumpseudovinae (Magyar 1929) Soó 1945

Preliminarnim istraživanjima vegetacije u SRP „Okanj bara" utvrđeno je 58 sintaksonomskih jedinica, raspodelјenih unutar 7 klasa, 12 redova, 16 sveza, 3 grupe zajednica i 20 bilјnih zajednica. Izdvojene bilјne zajednice, kao i sintaksonomski pregled po prvi put se daju za ovo područje. Iz toga razloga prilog za studiju zaštite ima i naučni značaj.

Fitocenološkim istraživanjima za potrebe uspostavlјanja prostorne zaštite utvrđen je specifičan i bogat vegetacijski diverzitet. Pored sastojina vodene i močvarne vegetacije, konstatovana je i močvarna vegetacija zaslanjenih staništa, zatim sastojine livadske vegetacije, od vlažnih livada preko fragmentisanih ostataka stepe, do slatinske vegetacije na podlozi različite zaslanjenosti.

Osobenost vegetacije na Okanju čine očuvane specifične slatinske zajednica halofitskih jednogodišnjica klase Thero - Salicornietea. U kanalu koji vodi ka Okanj bari, iz pravca Melenaca, na vlažnom peskovitom dnu, fragmentarno su rasprostranjene sastojine zajednice ass. Salsoletum sodae. Edifikator i ujedno dominantna vrsta fitocenoze je Salsola soda L., jednogodišnja halofita koja se razvija na jako slanim mestima na solončacima, u kanalu. Vrsta je strogo zaštićena, a samim tim i njena zajednica koja je sve ređa na vojvođanskom prostoru. Na mestima gde se voda povukla i podloga isušila, odnosno u isušenim i slabo zaslanjenim barama i depresijama (Okanj, bara, Nađoš, Žuglјa, Bara Crvenka) razvija se zajednica ass. Crypsidetum aculeatea. Graditelј vrste je trnica (Crypsis aculeata (L) Ait.) halofitska jednogodišnja bilјka koja je na osnovi busenasto razgranata sa puzećim mnogobrojnim stablјikama.

Iz klase Festuco- Puccinellietea koja obuhvata livadsko-stepsku vegetaciju kontinentalnih slatina javlјaju se potoplјene, jako slane livade reda Festuco - Puccinellietalia. Najveće površine obrasle su sa sastojinama zajednice Puccinellietum limosae, koje poput pojaseva obuhvataju močvarnu vegetaciju bara. Zajednica je prepoznatlјiva po karakterističnoj i dominantnoj vrsti Pucinellia distans ssp. Limosa, panonskog subendemskog obeležja na manjim površinama fragmentarno se javlјa fitocenoza ass.: Camphorosmetum annuae. Veliki deo pašnjaka obrasta zajednica Hordeetum hystricis koja ukazuje na preteranu ispašu. Najrazvijenije sastojine ove fitocenoze nalaze se na ulasku u Rezervat iz pravca Melenaca. U plitkim uskim jarcima unutar slatina razvijena je vegetacija sveze Jipaop degagsI, prepoznatlјive po vrstama: Carex vulpina, Carex divisa, Carex otrubae, Juncus compresus, Juncus gerardi, Juncus effusus, Lythrum virgatuma, Typha laxmanii, i dr. a na vlažnijim delovima slatina, na nešto višem terenu javlјaju se livadske zajednice Agrostio-Alopecuretum pratensis, koje karakterišu vrste Alopecourus pratensis i Agrostis stolonifera.

Livadsko-stepska vegetacija slabo zaslanjenih zemlјišta reda Aretmisio – Festucetalia pseudovinae zauzima najviše položaje u Rezervatu. Izdvojene su dve zajednice ass.: Achilleo-Festucetum pseudovinae i ass.: Artemisiso-Festucetum pseudovinae, u kojima pored Festuca pseudovina obeležje daju Achillea pannonica i Artemisia santonicum. Vrsta koja se javlјa u obe zajednice je Limonium gmelini subsp. hungaricum.

Specifičnost prostora određena je razvijenom močvarnom vegetacijom zaslanjenih staništa reda Bolboschoenetalia maritimi. Oko slatkih bara razvijena je vegetacija oštrica (red Magnocaricetalia), a oko slanih bara razvija se vegetacija reda Bolboschoenetalia maritimi. Najrasprostranjenija močvarna zajednica je ass. Bolboschoenetum maritimi continentale koja gusto obrasta oko bara.

Edifikatorska vrsta zajednice je Bolboschoenus martimus.

Ovi tipovi staništa sa specifičnom halofitskom vegetacijom u Panonskoj niziji su u iščezavanju. Izgrađuju ih vrste različitog stepena ugroženosti i značaja ne samo za ovo područje, nego i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Iz toga razloga, gotovo svi tipovi prirodnih staništa u Rezervatu predstavlјaju prioritetni tip staništa za zaštitu. Kao značajan centar biodiverziteta specifičnog za panonski biogeografski region, ukazuje na neophodnost zaštite Okanj bare.

Povezani članci