2. „Obzorja na Tisi“ Dani Josifa Marinkovića

2. „Obzorja na Tisi“ Dani Josifa Marinkovića

11–13. maj 1994.

Uspešna organizacija prvih „Obzorja na Tisi“ nije ostala nezapažena u muzičkim krugovima Srbije. S posebnom energijom i želјom dalјe afirmacije novoosnovane manifestacije, Zagorka Jegdić i saradnici su, s još većim žarom, pristupili organizaciji 2. „Obzorja“, koja su trajala tri dana, od 11. do 13. maja.

Držeći se osnovne ideje usvojene na okruglom stolu prethodne godine, Dani Josifa Marinkovića su i ovog puta imali težište na solo pesmi, s posebnim akcentom na stvaralaštvu Marinkovića.

Koncert ansambla „Renesans“

Čast da otvori drugi festival pripala je ansamblu Renesans iz Beograda, na čelu s Ljubomirom Dimitrijevićem. Prvi jugoslovenski ansambl za ranu i tradicionalnu muziku, koji je osnovan 1969, obeležavajući 25-godišnjicu svog postojanja, održao je pred punim gledalištem koncert pod nazivom Viteška trpeza. Izvedene su stare srpske pesme: Pesme sv. Savi, Pesme sv. knezu Lazaru, Ženske pesme iz Vukove zbirke, Pesme i igre stare Srbije i druge.

Da je nova manifestacija dobila odgovarajuću podršku Ministarstva kulture Republike Srbije, potvrđuje i to što su na otvaranju bili Vasilije Tapušković, pomoćnik ministra kulture i Mirjana Klјajić, sekretar ovog ministarstva, kao i Jovan Subić, načelnik Srednjobanatskog okruga.

Koncert solo pesama

Drugog festivalskog dana, u galeriji „Selo“, ministar kulture Republike Srbije, književnik Đoko Stojičić, održao je literarno veče u čijem programu je učestvovao kritičar Ognjen Lakičević, a stihove kazivao Vico Dardić.

U nastavku, kako dolikuje činu otvaranja, predsednik Umetničkog saveta „Obzorja“, kompozitor Konstantin Babić, održao je prigodnu besedu u spomen Josifa Marinkovića i njegovog dela:

Mnogi od nas, ovde okuplјenih, sećaju se dobro početka ove manifestacije i brojnih ideja, kada smo zaklјučili da bi bilo mudro skinuti prašinu sa veoma vrednog i značajnog opusa Josifa Marinkovića, jednog od najznačajnijih kompozitora, utemelјivača nacionalnog pravca u našoj umetničkoj muzici.

Josif Marinković je uz Stevana Mokranjca bio jedan od utemelјivača našeg nacionalnog stila u muzici i svakako je jedan od najznačajnijih srpskih kompozitora. Zahvalјujući njegovom delu mi možemo danas ponosno da kažemo i tvrdimo da je naša umetnička muzika autohtona, slovenska i srpska. A od kakvog je značaja ta činjenica da je naša muzika čvrstog i samoniklog korena, neka bude ilustrovano poređenjem sa muzikom Ivana Zajca i Vatroslava Lisinskog, koji su bili savremenici Josifa Marinkovića i Stevana Mokranjca. Dela ove dvojice hrvatskih kompozitora, mogao je da potpiše bilo koji lošiji, bečki njihov savremenik, a da se pritom ne primeti njihova razlika u pogledu nacionalnog porekla takve muzike. Ona je gotovo identična sa svim bečkim produktima tog vremena i po sadržaju i po formi. Dok su, s druge strane, Kola Josifa Marinkovića ili Rukoveti Stevana Mokranjca, nešto sasvim posebno, nešto naše srpsko autentično, nešto što nas izdvaja po stilskim odrednicama među drugim narodima.

I ovo je jedan od važnih razloga i budućih motiva koji će usmeravati ovaj festival u cilјu podsticanja i unapređivanja našeg domaćeg izvođaštva i pre svega stvaralaštva.

Nama sada predstoji da se predamo muzičkim uživanjima koja su danas realna i naravno obzorjima, na ovoj tihoj i mirnoj reci Tisi – i svakako – da ovoj manifestaciji poželimo uspešne i plodne festivalske dane.

Posle besede, koncertno veče je otvorila Milica Stojadinović, sopran (Josif Marinković Ala je lep i Stanojlo Rajičić Ukor i Ribarčeta san). Zatim su nastupile Jadranka Petrović, sopran (Josif Marinković Uspavanka i Stanislav Binički Po polјu je kiša pala i Da su meni oči tvoje), Milena Kitić, mecosopran (Sergej Rahmanjinov Hristos Vaskrse, Konstantin Babić Šašava pesma i Obradors Život), Sanja Kerkez, sopran (Petar Konjović Pod prozorom i Konstantin Babić Vrana i orao) i Dunja Simić, sopran (Josif Marinković Molitva, Konstantin Babić Letnja serenada i Dimitrije O. Golemović Ciganska pesma). Klavirsku podršku ostvarile su Maja Lulić, Mirjana Kršlјanin i Ljubica Grujić.

Plaketa osnivačima „Obzorja“

Organizacioni odbor „Obzorja na Tisi“ odlučio je da se utemelјivačima manifestacije dodele Plakete „Josif Marinković“, rad u terakoti, umetnika Milorada Miće Josimovića iz Novog Bečeja.

Priznanje su dobili:

Slobodan Bursać (posthumno)

Konstantin Babić

Dubravka Nešović

Biserka Cvejić

dr Dragoslav Dević

dr Dimitrije O. Golemović

Branislav Kiselički

mr Milovan Miškov

Zagorka Jegdić

Druženje do zore

Trećeg dana, gosti su u OŠ „Josif Marinković“ u Novom Bečeju prisustvovali promociji knjige Igora Stravinskog „Hronika mog života“, koju je s francuskog preveo kompozitor Konstantin Babić, a potom razgledali postavku Spomen zbirke Josifa Marinkovića.

U okviru pratećeg programa, u galeriji „Selo“, otvorena je izložba slika Slobodana Jeremića – Jeremije (1950) iz Pećinaca. Ovaj afirmisani vojvođanski umetnik, koji iza sebe ima 130 samostalnih i preko 200 grupnih izložbi i zastuplјen je u više monografija, predstavio se novobečejskoj publici serijom seoskih motiva, sveta koji lagano nestaje.

Centralni događaj i kruna celokupne manifestacije, bio je gala koncert Hora vojske Jugoslavije, koji je novobečejska publika toplo pozdravila.

Prijatno druženje učesnika nastavlјeno je uz muziku u predivnom ambijentu, na terasi Radničkog doma, sa koje se pruža impresivan pogled na reku Tisu.

Trajalo je do ranih jutarnjih sati, da bi u osvit, pravo iznenađenje priredio provereni kulinar Jožef Nađ svojom kiselom čorbom, koja odmah dobi ime Obzoruša.

Umetnik Milan Jagodinski, koji je na svoj način, stilom i perom, tri dana bio hroničar „Obzorja na Tisi“, posvetio je ovom specijalitetu pesmu.

Obzoruša

U Novom Bečeju, dan kad svene

preumorne kapke svoje,

na obali pokraj Tise,

krilate se misli roje.

 

Mamurnima i onima

koji vole to predvorje

dato je, da čista srca,

bude Tisu u obzorje.

 

Tu razgone sile tame

tu se mesta pesmi nađe.

Tu se voli i druguje,

tu promiču bele lađe.

 

Tu pevaju, tu se vole

i celu se noć ne spava,

čekajući u obzorje

lјubav da nas umnožava.

 

A pred jutro umiveno,

kad u nama spava duša,

na svoje nas vrati grane

ta Joškina Obzoruša.

 

Milan Jagodinski, 12. maj 1994.

Povezani članci