Lovačko društvo (udruženje) Novi Bečej

(u povodu jubileja 126 godina postojanja i rada)

Uvodna reč predsednika

Jedno od najstarijih Lovačkih društava u Srbiji i Vojvodini je svakako Novobečejsko lovačko društvo koje je osnovano 1. oktobra 1885. godine. Za ovo postoji dokaz o usvojenom Statutu (kopija prilog Statuta) na osnivačkoj Supštini koja je održana u Novom Bečeju, sada već davne 1885. godine sa gore navedenim tačnim datumom.

Prirodno - geografske karaketeristike Novog Bečeja

Opština Novi Bečej se nalazi na severoistoku AP Vojvodine, odnosno na severozapadu Banata u banatskom Potisju. Pored Novog Bečeja, u opštini postoje još tri naselja: Novo Miloševo, Bočar i Kumane. Na severu i severoistoku opština Novi Bečej se graniči sa teritorijom opštine Kikinda, na istoku i jugu sa teritorijom opštine Zrenjanin, dok zapadnu granicu opštinskog područja čini reka Tisa kao prirodna granica prema opštinama Ada, Bečej i Žabalj. U opisanim granicama teritorija opštine Novi Bečej zahvata površinu od 609 km2 .

Istorijat Novog Bečeja

Prema rezultatima arheoloških istraživanja, ljudskih naselja na ovom prostoru bilo je još oko 3000 p.n.e. Najstariji i najbolje ispitani lokaliteti su Borđoš jugozapadno i Matejski Brod severoistočno od Novog Bečeja. Iz srednjovekovnog perioda najbolje je očuvana Arača, koja se nalazi na oko 12 km prema Novom Miloševu. Ovaj manastir potiče iz XI veka i predstavlja prvobitnu lokaciju Vranjeva.

Prvi sigurni pomen Novog Bečeja je iz 1332-1337. godine. Mađarska istoriografija smatra da je bio u posedu porodice Bečei, koja potiče još iz doba Arpadovića. Pre toga se verovatno Bečej (Vila Večei) pominje u jednoj darovnici 1238. kralja Bele IV, gde se potvrđuje da je u mesto posedu Stolnobeogradskog konventa vitezova reda hospitalaca, mada nije sigurno radi li se o ovom mestu. Kralj Žigmund Luksemburški ga je darovao najpre vlastelinskoj porodici Lošonci, a zatim srpskom despotu Stefanu Lazareviću.

Zgrada stare opštine – Vranjevo

Zgrada stare opštine u ulici Rajka Rakočevića je podignuta 1824. godine. To je prizemna od opeke sagrađena kuća. Na fasadi iz pravca pomenute ulice je plitak trem na dva stuba. Stubovi su kružnog preseka, na visokim postoljima, koji su kvadratnog preseka, sa kapitelima jednostavnih voluta, pseudoklasicističke stilizacije. Zgrada je podignuta u stilu seoske varijante ampira. Zgrada stare opštine predstavlja lep primer dobro očuvanog objekta iz XVIII veka, koji nije izgubio svoja izvorna sredstva (Lazić L., Stojanović V., Pavić D., Ivkov Džigurski A., Blažin N., 2010).

Zgrada škole – Vranjevo

Škola u Vranjevu se pominje se još 1768. godine. Prema popisu 1783/84. godine škola u Vranjevu je imala 30 učenika, a za zgradu se kaže da je u dobrom stanju. Prva velika škola je sazidana 1824. godine, preko puta pravoslavne crkve. Zgrada stare škole u ulici Josifa Marinkovića broj 76 je prizemna građevina. Objekat je sagrađen u stilu seoske varijante ampira, baš kao i obližnja zgrada stare opštine. Identične stilske odlike, kao i druge prizemne zgrade u okolini doprinose estetskim vrednostima centralnih delova Vranjeva (Lazić L., Stojanović V., Pavić D., Ivkov Džigurski A., Blažin N., 2010).

Kuća u kojoj se rodio Vladimir Glavaš – Vranjevo

U ulici Josifa Marinkovića broj 69 nalazi se stambena zgrada u kojoj se rodio Vladimir Glavaš, o čemu uostalom svedoči i natpis na centralnoj fasadi: „Ovde se rodio dr Vladimir Glavaš, veliki narodni dobrotvor 1834 - 1909“. Kuća je sagrađena u prvoj polovini XIX veka. Vlasnik je zgradu zaveštao crkvi. Ova prizemna građevina ima pravougaonu osnovu. Arhitektonski je oblikovana u stilu bidermajera i predstavlja primer bogatije građanske kuće. Fasada je izdeljena pilastrima na polja nejednake dužine. U užim poljima su prozorski otvori. Na zapadnoj fasadi nalazi se velika ajnfort kapija. Sa dvorišne strane nalazi se trem na drvenim stubovima. Sva drvenarija, brave, ključevi, zapete i zidna dekoracija stilski su ujednačeni i stilizovani sa dekorativnom obradom fasade. Kuća Vladimira Glavaša je zaštićena kao spomenik kulture od velikog značaja. Detaljno je obnovljena 2009. godine, kada je dobila novu funkciju i značaj u kulturnoj i turističkoj ponudi ovog dela Banata.

Stara Tisa

Prirodne vrednosti „Stare Tise” kod Bisernog ostrva

Park Prirode “Stara Tisa” kod Bisemog ostrva prostire se na 391 ha od čega je 6% u režimu zaštite II (drugog) a ostalo pripada III (trećem) stepenu zaštite i obuhvata tri opštine: Bečej, Novi Bečej, i Žabalj. Meandar TISE je najduži u Vojvodini i iznosi 24,5 km. Kategorija prirodnog dobra po zakonodavstvu Republike Srbije - III kategorija. Kategorija prirodnog dobra prema klasifikaciji svetske unije za zaštitu prirode (IUCN) - V (peta) kategorija.

Stanovništvo

U pogledu broja stanovnika mesto nema velikih promena u poslednjih 130 godina. Godine 1869. izvršen je prvi popis po kome je bilo 14.423 stanovnika, a po poslednjem popisu 2002. zabeleženo je 14.406. U naselju Novo Miloševo po istom popisu zabeleženo je 6.773 stanovnika, u naselju Kumane 3.806, a u naselju Bočar 1.896. U opštini Novi Bečej po poslednjem popisu 2002. bilo je ukupno 26.924 stanovnika (Savezni zavod za statistiku, 2004). U pogledu nacionalne strukture ovo naselje je od najstarijih vremena bilo naseljeno pretežno srpskim stanovništvom. Zna se da su familije Štefkić, Joksimović, Džigurski, Rajić, Perić, Popović, Tucaković i Lucić došle iz Peći još pre Camojevića, a veliki broj familija se doselio u vreme Velike seobe Srba 1690. godine.

Privreda

Među privrednim granama dominiraju poljoprivreda i industruja, a poslednjih nekoliko godina sve veća pažnja posvećuje se saobraćaju, trgovini, ugostiteljstvu i turizmu.

Poljoprivredu čini ratarska i stočarska proizvodnja. Oko 75% površine hatara čini obradivo zemljište, što predstavlja najznačajniju osnovu ratarske proizvodnje. Ratarsku proizvodnju karakteriše najpre proizvodnja žita, a zatim slede industrijske kulture, povrće i voće. Sve do tridesetih godina XX veka Novi Bečej je bio najvažnije mesto za izvoz žita iz Banata za veliki deo Evrope.

Naselja

Novi Bečej je zbijeno naselje panonskog tipa. Teritorija grada nema pravilan geometrijski oblik. Grad se po svojoj dužoj osi, prostire uz Tisu, zadržavajući pravac njenog oticanja. Najširi deo gradske teritorije prostire se od centra naselja, prema istoku, do železničke stanice. U naselju su formirane prave, dovoljno široke i međusobno paralelne ulice, koje se seku pod pravim uglom. Jedina odstupanja javljaju se ponegde uz dolinu Tise i uz staro i napušteno korito Malog Begeja. Centar grada je blizu obale Tise. U tom delu nalaze se svi značajni objekti u oblasti društvenih delatnosti, trgovine i ugostiteljstva.

Biljni i životinjski svet Novog Bečeja

Biljni i životinjski svet Novog Bečeja

U prirodnim uslovima biljni svet na području opštine Novi Bečej ima osnovne karakteristike stepske panonske vegetacije sa posebnim obeležjima vegetacije banatskog Potisja. No, kao i u najvećem delu Vojvodine, i na teritoriji novobečejske opštine prirodna vegetacija je najvećim delom zamenjena različitim kulturnim biljkama. Prirodna vegetacija (šume, hidrofilna vegetacija, niske trave na slatinama i sl.) se zadržala jedino pored puteva, u depresijama, na slatinskim površinama i u barama i močvarama. Prirodni životinjski svet opštine je predstavljen sisarima (srna, divlja svinja, poljski miš, tekunica, hrčak, jež, tvor i dr.), pticama (divlja patka i guska, prepelica, jarebica, fazan, grlica, vrabac, vrana, čvorak, sova i dr.) i ribljim vrstama (šaran, som, smuđ, karaš, štuka i dr.).

Lovstvo u Novom Bečeju (osnivanje društva)

Dokaz kada je osnovano Lovačko društvo Novi Bečej - Novobečejsko lovačko društvo pronađen je u arhivu u Budimpešti (broj dokumenta 57965/111) od 06. decembra 1887. godine (prilog kopije).

Naime, Lovačko društvo je zvanično osnovano 1. oktobra 1885. godine na Skupštini, na kojoj je usvojen Statut Društva. Ime društva je bilo: novobečejsko lovačko društvo.

Sve odluke sa održane Skupštine Lovačkog društva Novi Bečej, a koje se odnose na primenu Statuta i na eventualni prestanak rada Društva tada su prosleđene Mađarskom kraljevskom ministarstvu poljoprivrede, industrije i trgovine na uvid. Ovakav dopis potpisao je predsednik društva Urban Ivan.

Vesti iz novobečejskog lovačkog društva - udruženja objavljenih u lovačkoj štampi i drugim dokumentima

Iz pronađene arhivske građe o istorijatu novobečejskog lovačkog društva, kao i iz lovačkih glasila („Lovački glasnik” 1922-1941; „Vojvođanski lovac” 1946-1961; „Lovačkih novina” 1962-2011), i Monografije Lovačkog saveza Vojvodine koja je objavljena 1992. godine u povodu proslave 70. godina postojanja i rada Saveza, pronađenih zapisnika, zabeleški, „starih” fotografija, lovnih osnova i godišnjih planova gazdovanja iz predhodnog perioda, povelja o bratimljenju, lovnih karata, karata lovišta, ugovora, skica i druge dokumentacije o radu društva u predhodnom periodu kao i drugih dostupnih informacija (kazivanja i sećanja starih lovaca, zapisnika sa sastanka Upravnij odbora i Skupština društava i njegovih Komisija u predhodnom periodu i dr.), prikupljena je arhivska građa i na taj način osvežena sećanja na rad jednog od najstarijih lovačkih društava na ovim prostorima. U ovom tekstu daju se originalni Izvodi - izvorne vesti koje su o radu Društva objavljivane u lovačkoj štampi, i drugoj dostupnoj arhivskoj građi. Zbog originalnosti i autentičnosti istorijskih činjenica preuzeti tekst se daje u izvomom obliku, a sve u cilju da se dočara vreme u kojem se formiralo ovo društvo, kako je gazdovalo, sa kojim teškoćama se susretalo, kakve je rezultate postizalo i kako je tekla transformacija nakon donošenja desetak Zakona o lovstvu za period od preko 120 godina postojanja i rada društva, odnosno, od osnivanja do današnjih dana.

Lovci Novog Bečeja u organima i telima viših Saveza

Formiranje Saveza

Prema službenim statističkim podacima u Banatu ima 1.363.573 kj; u Bačkoj 1.357.222 kj i u Baranji 205.825 kj lovišta. Od ovog iznosa je 2.532.606 kj opštinskih i 36.534 kj agrarnih zajednica dato u zakup uz godišnju zakupninu za 1928. godinu od 1.788.524 dinara i dotacije od 34.279 dinara. Od 82.139 kj državnih šuma bilo je samo 3.803 kj dato u zakup (za 11.500 dinara godišnje). Prema službenim podacima za 1928. godinu iznosi zakupnine su: Bačka Palanka 83.407 dinara (9.000 kj), Srbobran 10.100 dinara (42.000 kj), Bačko Petrovo Selo 18.000 dinara (21.000 kj) srez veliki bečkerečki 147.731 dinara, pančevački 72.608 dinara, apatinski 29.130 dinara. Gradovi Novi Sad 60.000 dinara, Sombor 55.201 dinara, Subotica 68.030, Bela Crkva 24.100, Stara Kanjiža 51.300 dinara itd.

Imovina Lovačkog društva Novi Bečej

Lovačko društvo Novi Bečej u dugogodišnjem radu trudilo se da izgradi i određene objekte (lovno tehničke) u lovištu, kao što su čeke, osmatračnice, hranilišta za smeću divljač i sitnu divljač (prevashodno zec, fazan i poljska jarebica), ali i lovno uzgojni objekti kao što su prihvatilišta za fazančiće na nekoliko lokaliteta u lovištu.

Istorijski podaci o Bisernom ostrvu

Dvorac Gedeona Rohoncija, udaljen je na oko petnaest kilometara od Novog Bečeja i smešten na Bisernom ostrvu, u prirodnom okruženju rukavca, tzv. mrtve Tise, pogodne za uzgoj vinove loze. Dvorac je izgrađen krajem XIX veka na imanju Gedeona Rohonjcija, kao letnja spahijska rezidencija nekada izuzetno razvijenog i svetski poznatog poljoprivrednog dobra, gde se pod slojem zemlje na stazama još kriju ostaci nekada efikasnog zalivnog sistema Rohonci. Preovlađuju stilski elementi ekletike, iz repertoara klasicizma i baroka.

Na glavnoj fasadi dominira rizalit sa tri simetrično postavljena prozora na prizemlju i spratu. Na središnjem delu glavne fasade u prizemlju nalazi se ulazni trem. Krov je masivan, a na njegovom središnom delu se nalazi oktogonalna kula osmatračnica, koja je kasnijim adaptacijama izmenjena.

Naučno-istraživački rad, prvi počeci na Bisernom ostrvu

Iniciran, koordiniran i finansiran od Lovačkog saveza Jugoslavije i Vojvodine (prema arhivskoj građi i natpisima u lovačkoj štampi).

Lovište, istorijski podaci o gazdovanju u periodu početka istraživanja: Interesantni su podaci o lovištu „Biserno lovište” koje je nakon Drugog svetskog rata, nakon osnivanja dodeljeno Izvršnom veću Vojvodine, a nedugo zatim Lovačkom savezu Vojvodine. Savez je gazdovao sa ovim lovištem, baš u periodu kada su i otpočela prva naučna istraživanjima na prostorima bivše Države. Savez je sa lovištem gazdovao do 1963. godine, nakon čega na osnovu Sporazuma između Saveza i Lovačke zadruge Vojvodine prenosi na upravljanje devet lovišta, među kojima je bilo i lovište „Biserno ostrvo”. Zadruga je sa ovim lovištem gazdovala do 1967. godine. Zakonom o lovstvu Srbije iz 1966. godine nije se ulazilo u svojinsku prirodu već se utvrđuje subjekt koji se može baviti lovstvom. Zakon o lovstvu Republike Srbije («Sl.glasnik RS» br.22/1966) je bio na snazi do 1973. godine kada je donet novi Zakon o lovstvu. U tom periodu izvršene su izmene («Sl.glasnik RS»br. 12/1967) prema kojima su prava Republike prema lovstvu preneta na skupštine opštine.

„Biserno ostrvo” - eksperimentalna stanica

Kao što je već poznato, na „Bisernom ostrvu” osnovana je eksperimentalna stanica, u kojoj se vrše razna naučna ispitivanja života zečeva, a ubuduće počeće se raditi i na ispitivanju drugih vrsta divljači.

U tom izveštaju izneće se rezultati jednogodišnjeg rada na ispitivanju života zečeva.

U martu 1954. godine izvršeno je prvo hvatanje u tom lovištu. Tada je pušteno nazad u lovište 352 zeca. Odnos polova bio je 47% mužjaka i 53% ženki. Kasnije je vršeno pet eksperimentalinih odstrela (april, maj, juli, avgust, oktobar). Prvih nekoliko odstrela pokazalo je da je na „ostrvu” ostalo oko 60% zečeva nemarkiranih, pa se na osnovu toga može smatrati da je u proleće 1954. godine bilo na „ostrvu” svih zečeva oko 880. Odnos polova je najverovatnije bio isti kao i kod uhvaćenih, dakle, 47:53, što znači 418 mužjaka i 462 ženke.

Saradnja Saveza sa Institutom za naučna istraživanja u lovstvu (1956)

Naš Savez je tokom cele godine sarađivao sa Institutom po raznim pitanjima u vezi sa unapređenjem lovstva u Vojvodini. Na teritoriji Vojvodine postoji 55 terenskih saradnika vezanih direktno za Institut, koji su tokom godine poslali 70 primeraka raznog materijala, tj. divljači na ispitivanje. Institut je u svakom slučaju ispitivao sve materijale, a lovačka društva, odakle su poslati, obaveštavao o rezultatima. Od 55 saradnika, nažalost, samo njih 10 poslalo je izveštaje na traženje Instituta, dok ostali nisu odgovorili na postavljena pitanja.

Rad Instituta za naučna istraživanja u lovstvu u 1956. godini

Institut za naučna istraživanja u lovstvu FNRJ je mlada ustanova i u toku 1956. godine nailazi na mnoge kadrovske, organizaciono-tehničke i programske teškoće, koje su neosporno imale direktnog uticaja na rad i uspehe u izvršavanju postavljenih zadataka i programa rada Instituta. Isto tako, postojale su ograničene mogućnosti u odnosu na broj raspoloživih eksperimentalnih objekata, na kojima bi mogli da se izvrše stručni naučno-istrživački radovi.

I pored svega ovog, postignuti su makar i skromni uspesi u radu Instituta koji predstavljaju zadovoljavajuću osnovu za uspešnije nastavljanje i organizovanje započetih studija i aktuelnih problema iz oblasti lovstva.