Laza Telečki

 

Skica za studiju

Odavno je rečeno da veliki umetnici nemaju domovine, jer kao nosioci progresivnih ideja svojim humanističkim stavom podjednako pripadaju svim narodima i svim vremenima. Jedan od takvih umetnika je i Laza Telečki, najviše spominjan od svih pozorišnih umetnika, pobornik ideja o napretku naše kulture, borac za nacionalno oslobođenje Srba u Vojvodini u drugoj polovini XIX veka, rodolјub i demokrata, on je glumac i nacionalni radnik, neka vrsta romantičarskog Joakima Vujića, no znatno ozbilјnijeg.

Umetnik

Umetniče hodi s nama,

Zaboravi tvoju vilu!

Gle kako nas zlato grli,

Pogle našu moć i silu, —

Gledaj kako blagujemo!

Glumci SNP-a 1864. godine sa J. Đorđevićem u Požegi. Laza stoji treći u drugom redu
Glumci SNP-a 1864. godine sa J. Đorđevićem u Požegi. Laza stoji treći u drugom redu

Laza Telečki (1839-1873)

rođeni glumac velikog formata

Telečki je bio neobična, znatiželјna, živa, radoznala, mnogostrana i nadasve uznemirena ličnost. Na početku rada naših prvih profesionalnih pozorišta brzo se našao u prvom planu i postao, naša prva glumačka zvezda. Rođen je u banatskom selu Kumane 23. jula/4. avgusta 1839, a umro je u Novom Sadu 28. aprila (odnosno po tzv. novom kalendaru) 10. maja 1873. „u 7 i po sahatau veče». Jedno od šestoro dece siromašnog opštinskog beležnika, ubrzo je postao glumac protagonista, rodonačelnik male glumačke dinastije i jedan od onih koji, kako bi rekao Laza Kostić, ginu za pozorištem. Lazina sestra Ljubica i supruga Ana Telečki (rođena Popova iz Pančeva) inače odlična pevačica, kao i unuci Milica i Milan Bandić bili su zapaženi i istaknuti glumci. Telečki je bio rođeni glumac velikog formata: tragičar i komičar podjednako, a istovremeno vrstan recitator.

Gluma i pozorište Laze Telečkog

Na sceni SNP-a Laza Telečki (1839—1873) debitovao je u nedelјu 10/22. juna 1862. i to sa glavnom ulogom — Avakuma u šalјivoj igri Jovana Ristića Bečkerečanina Bolјe je umeti nego imati. — „Ovaj komad, koji po sebi nema osobite radnje, mnogo je dobio izrednim predstavlјanjem — pisalo je u časopisu Danica od 20. juna. — G. Laza Telečki, koji je iz lјubavi prema narodnom pozorištu primio na se glavnu ulogu (Avakuma), umeo nam je vrlo vešto predstaviti čoveka, koji nam je živ primer, da je u vek bolјe umeti, nego imati“. Debitant volonter u glavnoj ulozi nije imao ni pune 23 godine. Tog dana SNP-e nije dobilo samo „gotovog glumca» koji „gine za pozorište”, već jednu dragocenu, svestranu i višestruko zanimlјivu ličnost.

Delo Laze Telečkog

Autor originalnih dramskih dela:

  1. VEŠTA SLUŠKINJA, vesela igra (1863)
  2. NIKOLA ALTOMANOVIĆ, istorijski dramat u pet radnji (1864)

Ispevan u trohejskim desetercima. Nikada nije izvođen. Za štampu priredio i objavio Dušan Mihailović u Novom Sadu 1992.

  1. POSLEDNJA DESPOTICA SMEDEREVSKA (1866)

Ispevana u jambskim stihovima. Objavlјena i igrana za života autora.

Umesto pogovora

Da li je zaboravljen Laza Telečki?

Bio sam pre deset dana na groblјu. Svratio sam slučajno... Lutao sam alejom velikana i stazama onih drugih, onih koji ništa nisu značili za istoriju... Da li je ijedan od njih, na svom prvom koraku kroz no vosadske ulice, znao da će ovde zauvek ostati?

Miroslav Antić

Gotovo svakodnevno prođem ulicom Laze Telečkog; ili od Zmaj Jovine ka Trifkovićevom trgu, ili iz ulice Mite Ružića, koja je preseca... ili u suprotnom smeru... Dugo godina ova ulica, koja nosi Lazino ime, postoji u centru Novog Sada. U vremenu sadašnjem to je ulica kafića i stecište mladih lјudi; uglavnom noću... Jedan od kafića se zove Lazino tele (?!?) - gle čuda, a Laza Telečki nije bio ni stočar, ni mesar, već glumac, reditelј, pisac... koji je umro davno - pre sto četrdeset godina... Ko bi sve to pamtio?

Laza Telečki

Sinoć u 7 i po sati izdahnuo je ovde član srpskog narodnog pozorišta, srpski glumac i književnik, najizvrsniji pozorišni crtač karaktera na slovenskom jugu, - Laza Telečki, u 33-oj godini svojoj. Suvobolјa, od nekog doba omladinska bolest, a u njega, rekao bi, porodična, jer mu je već pokosila dva brata i sestru, došla mu je glave. Poslednja pojava na pozornici beše mu Nona Purilo u Ni brigeta. Pozorište mu beše srce i duša, njegov panteon, njegova crkva.