Janoš Mesaroš

Janoš MesarošNa scenu naše naivne umetnosti Janoš Mesaroš se uključuje tokom ranih šezdesetih godina proteklog veka. Mladi i talentovani umetnik je tada član grupe naivnih umetnika "Selo" koju je u Novom Bečeju oformio Dragiša Bunjevački. Uz Bunjevačkog, svakako jednog od najzanimljivijih naivnih umetnika u nas, radili su Milica i Milivoj Mirić, Svetozar Kiselički, Tivadar Košut i Janoš Mesaroš.

Ova odrednica je veoma bitna za razumevanje ranih radova Janoša Mesaroša. Jer, mladi umetnik ne potpada pod koncepcijska obeležja tada modernih "škola" ili "krugova" naive a, kako to ispravno zaključuje Koviljka Smiljković, "Bunjevački je na mladog slikara više uticao svojim stavom i odnosom prema životu i umetnosti nego u formiranju njegovog likovnog identiteta". U Mesaroševim ranim radovima vidljiva je interesovanje da se motivom prepoznaju i zabeleže scene svakodnevnog seoskog života. Istovremeno, mladi slikar nastoji da uravnoteži odnos sadržaja i forme, da iznađe adekvatan način pikturalne realizacije, da dopre do vlastitog karakterističnog likovnog iskaza.

Tiska Akademija Akvarela

1995. godine na jednom brodiću usidrenog na obali Tise kraj Novog Bečeja, u vreme političke i finansijske krize, mala grupa slikara, u želji da pobege od surove stvarnosti, osnovala je Tisku Akademiju Akvarela.

Oblicima i bojama na papiru su Milorad Miša Berbakov, Zdravko Mandić, Grujica Lazarević, Đorđe Simić i Milorad Maravić, u jednom nesrećnom vremenu, prenosili pozitivnu energiju stvaranja, a sledeće godine se im pridružio Vlastimir Nikolić.

Inspirisani rekom, opredelili su se za specifičnu slikarsku tehniku, akvarel, koji ima nečeg magičnog u tome što se kroćenjem vode i pigmenta može prikazati ushićenje i lepota duha na hartiji.

Tokom 14 godina zajedničkog rada i druženja, utemeljivačima su se pridruživali i drugi slikari: Đorđe Petrović, Ranko Beljinac, Milivoj Mića Bogosavljević, Dragoslav Husar, Silva Vujović, Rajko Karišić, Branislav Marković, Tibor Nađ, Moma Mandić, Radiša Lučić, Aleksandar Bogdanović, Šandor Šlajf, Janoš Mesaroš i Lili Bunjik koji su takođe tokom pet dana kolonije stvarali svoj imaginarni svet i tako obogaćivali fundus Galerije TAA.

Brodić Miše Berbakova je u međuvremenu zaplovio rekom sećanja. Na taj brod su se ukrcali Grujica Lazarević i Ranko Beljinac. Ali u gradiću kraj Tise, i ove godine, u godini svetske ekonomske krize, Tiska Akademija Akvarela je opet otvorila svoja vrata, insistirajući na kontinuitetu stvaranja.

Uz utemeljivače Đorđa Simića i Milorada Maravića, kao i pridruženog člana Tibora Nađa pridružili su se Milivoj Štulović, Viktor Škrabanj, Maja Verzotti i Eleonora Toli, a kao počasni gosti Janoš Mesaroš i Vojin Tišma.

 

Vidi galeriju

Senka Vlahović

Senka VlahovićSenka Vlahović (Novi Sad, 1985) bavi se različitim disciplinama vizuelnih umetnosti: prvenstveno dizajnom i ilustrovanjem knjiga i teorijskim izučavanjem ilustracije, ali i fotografijom, slikarstvom i video radom, eksperimentišući likovnim medijima i oblastima njihove primene...

Maturirala je u kikindskoj gimnaziji „Dušan Vasiljev”, diplomirala je primenjenu fotografiju kod mr Sibile Petenji Arbutine na Visokoj tehničkoj školi u Novom Sadu (2007), gde je i specijalizirala ilustraciju knjige kod prof. Doru Bosioka (2011). Master studije Kreiranje imidža u umetnosti i medijima zavrsila je na Akademiji umetnosti u Beogradu kod prof. dr Dejane Prnjat (2015) na temu video-ilustracije knjige.

Radi u Banatskom kulturnom centru (BKC) u poslednjih dvanaest godina kao umetnički direktor u izdavačkoj i kulturno-umetničkoj produkciji.

Dragiša Bunjevački

(1925 - 1983)

Dragiša Bunjevački, slikar iz Novog Bečeja i osnivač grupe „Selo", rođen je 1925. godine u Pančevu.

To je slikar koji je živeo da bi slikao, ali on nikada nije živeo od slikarstva niti je slikao da bi živeo.

Dragiša BunjevačkiSnaga njegove umetničke kreacije je u njegovom kosmopolitskom stavu i duhu. Ne mareći za ustaljene norme življenja i malograđansku egzistencijalnu sigurnost, živeo je komotno, jednostavno i boemski. Zahvaljujući sticanju raznih životnih okolnosti i socijalnom statusu roditelja, od malih nogu je menjao zanimanja,koja su najneposrednije doprinela da se susretne i upozna obične, male ljude, koji mnogo rade, malo zarađuju i veselo žive. Njegov život se odvijao van ustaljenog klišea, dinamično i teško, od uličnog prodavca novina, preko cirkuskog dresera konja, kafenskog svirača, do radnika u fabričkoj radionici.

Čovek koji je slikajući živeo svoj nimalo lak život i lutanja, a koji je po načinu života i slikanja bio jedan od najusamljenijih slikara, Bunjevački, stvorio je opus slika koje odzvanjaju snagom ličnog doživljaja i ličnog viđenja stvari. Kroz njh je uspeo da dočara onu specifičnu aromu i atmosferu vremenskog trajanja, evokacije i prolaznosti.

Miladinka Rackov

U Novom Bečeju u Vranjevu ul. Svetozara Markovića 28 živjela je do 1978. godine moja baka Rackov Miladinka koja je bila najstariji naivni umjetnik u cijeloj ondanjoj Jugoslaviji. Bila je član i grupe naivnih umjetnika Selo pod vodstvom Dragiše Bunjevačkog i neke njene slike su izlagane i u Parizu. Neke njene slike su još izložene u Jagodni u muzeju naivne i marginalne umjetnosti i tamo je smatraju pravim izvornim naivnim umjetnikom koji se ikada rodio na ondašnjim prostorima.

Kada je umrla kod nas u Zagrebu gdje je provodila zadnje mjesece svog života iz kuće su nestale mnoge vrijedne slike koje su visjele po zidu u njenoj kući. Nešto slika posjedujemo sestra i ja, a to su slike koje je ona crtala u više tehnika i dala ih meni i sestri još za svog života. O njoj kao pravoj i iskonskoj umjetnici se jako malo zna. Pokopana je na Novobečejskom groblju zajedno sa mojim djedom Rackov Andrijom koji je bio birtijaš i trgovac. Imali su jednog sina koji je vrlo rano otišao u Zagreb i tamo je živio sve do svoje smrti. Bio je kum i prvi susjed pokojnog Racković Milana koji je živio u Novom Sadu i imao kuću u Novom Bečeju. Bila bih sretna kad bih ušla u trag njenim mnogobrojim slikama koje su bile izlagane u Parizu i koje su krasile njen dom i moje djetinjstvo. Zanima me što mislite o njenim slikama i da li još postoje ljudi koji se nje sjećaju.

 

Vidi galeriju

Tibor Nađ

Tibor NađRođen 1952. godine u Novom Bečeju.

Završio primenjenu umetnost u Novom Sadu 1973. godine.

Bavi se slikarstvom, industrijskim dizajnom i unikatnom keramikom.

Slika od svoje najranije mladosti šta nastavlja i posle svog usmerenja kao dizajnera. Slikanje mu je jedna vrsta duhovne afirmacije, životna potreba, jer mu je dizajn čista crtačka apstrakcija, pusta igra aktivnih sila plastike mase u naponu.  To ga ne zadovoljava. Čista forma za njega nije sposobna da izrazi niti romantiku duševnih eksplozija niti etos moralnih sudova. Uzalud ćemo tražiti period u njegovom stvaralaštvu u kojem bi se bavio enformelom, konstruktivizmom ili ma kojim od izama ove vrste, a koji postoji kod svakog, bar u jednom delu stvaranja njegove generacije. Za njega slikarstvo predstavlja uvek sliku u najklasičnijem smislu, a ne objekt ili konstrukciju.

Zorka Berbakov

Zorka Berbakov

Zovem se Zorka Berbakov, rođena 1949, živim u N. Miloševu. Slikam 18 godina. Imala sam 16 samostalnih izložbi, mnogo kolektivnih i mnogo kolonija. Dobila sam mnogo priznanja, a najvažnija na ULUVU slikara amatera, jedna specijalna nagrada, jedna druga nagrada, jedna prva za minijaturu, jedna pohvala, isto na ULUVu. Dobila sam puno priznanja i nagrada putem društvene mreže  na fejsu.

 

Vidi galeriju

Branislav Stojančev Paša

Branislav Stojančev Paša

Rođen i živi u Novom Bečeju od 1952-ge godine (sušne) isključivo se baveći izazovom i avanturom akvarela (od 2001. godine) i opstaje kao samostalni slikar. Učesnik više pozivnih likovnih kolonija i žiriranih izložbi i prepoznat kao akvarel zavisnik za sva vremena.

 

Vidi galeriju

Dušan Josimović

Rođen  je 22. septembra 1949. godine u Novom Bečeju od oca Miroslava i majke Velinke. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Novom Bečeju. Svoj radni vek proveo je u pošti, a danas, kao penzioner i slobodni umetnik živi u Novom Bečeju sa suprugom Radmilom.

Tivadar Košut

Košut TivadarPorodica Košut živela je u skromnoj kući pokrivenoj trskom sa malim, zamagljenim „pendžerima" iz kojih je Tivadar gledao i stvarao svoj svet. Sedeći uz petrolejku, slušao je priče starih žena o stvaranju sveta, o Adamu i Evi, o potopu, Hristu i njegovim čudima i razmišljao kako bi bio srećan da može sve to da naslika. Zavirivao je radoznalo u ono što majka slika, a likovi sa hrišćanskih i katoličkih ikona, opsedali bi ga čitavu noć. Često bi u majčinom odsustvu posmatrao parče drvenog stola na kojem je bio oskudan slikarski pribor, nedovršena ikona, zlatni bojeni prah i upijao čaroliju. Slikajući iz nasušnje potrebe, „za par pilića, parče slanine, kilo masti", majka je odvraćala Tivadara od slikarstva, govoreći mu da se od toga ne živi. Bilo je kasno. Tivadar je već uveliko postao rob svojih vizija.

Počinje da slika 1967. godine kao jedan od članova tadašnje novobečejske grupe „Selo", međutim vrlo brzo shvata da to nije njegov put. Nemirnog i slobodnog duha, on ne prihvata nikakva načela, niti uniformnost bilo kakve vrste.

Silvija Vlahović

Silvija Vlahović
Silvija Vlahović rođena je 7. aprila 1965. godine u Dubrovniku. Završila je Gimnaziju u Trebinju. Studirala je svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bavi se slikarstvom i ilustracijom knjiga. Izlagala je samostalno i na kolektivnim izložbama. Radi u Banatskom kulturnom centru. Živi i stvara u Novom Miloševu.
 
 

Bognár Ilona

Povratak ka božanskom u sebi i put ka samoostvarenju vodi preko srca, i samo preko srca. Dobro je znati da ima anđela i stvorenja svetlosti i da ima života na svim razinama univerzuma.

Neopisivo me usrećuje to da radim ono što volim: slikam. Ovo je put koji vodi ka mojim dubinama i zrači ka svemiru. Ključ ove harmonije u meni je moj talenat, a moja osećanja su brava ove harmonije. Činim ono, na šta me osećanja podstiču, činim ono čemu se bezgranično radujem, činim ono za šta sam sposobna i zbog čega sam ovde, na ovom svetu.

Miloš Radović

(1953 - 1998)

Možda razlog treba izmisliti

Možda Relaciju između zamisli i konvencionalnog ostvarenja u tradicionalnim tehnikama slikarstva i relaciju između takve slike i njene fotokopije (koja sadrži neke dodatke od fotografija i predmeta) smatram merljivom, možda čak istovetnom.

Razlog Mnoštvo podataka o većini objekata van nas dobijamo putem fotografija i reprodukcija, bilo slike ili zvuka. Čak i dodir među nama postaje reprodukcija davno ustanovljenog pravila. Uče nas da umetnost i ljubav svedemo na tehniku.

Miloš Radović (1953 - 1998)Doslednost, makar i u ovim negativnim obeležjima našeg odnosa prema svetu, opravdava ovakav pristup stvaranju.

Ovde se ne radi o ironiziranju koje je podstaknuto romantičarskom tehnofobijom.

Treba Uklonimo se, prepustimo sve mašini i bićemo slobodno nezainteresovani. I onako je ono što nas vodi i pokreće na bavljenje poslom sumnjive vrednosti i krhkog opravdanja, nazvanog "umetnost", usamljeno i daleko iza nas, nejasno i pažljivo skriveno i tu nam ne pomaže introspekcija. Pomozimo mašini, dok ne odraste i stekne moć pogrešnog opredeljenja. Tako skidamo odgovornost i stičemo naklonost neminovnog. Dali ćemo biti sposobni da podnesemo dolazak onoga što nas čeka hiljadama godina.

Izmisliti Ja! Aparat za fotokopiranje "Omega 303" stvorio sam ovo što je pred vama. Nisam predviđen za povratak, ono što ostvarim ostaje zauvek izvan mene i ne opterećuje me. Onaj koji je to omogućio nevažan je kao i razlog koji je mislio da poseduje.

 

Vidi galeriju

Milenko Ljubičić

Rođen 14.02.1965 godine po Božijoj volji u Novom Bečeju. Slobodni umetnik. U svet umetnosti ulazi 1984 god. negujući tehniku ulja kroz realizam. Izlagao na dve samostalne i više grupnih izložbi. Živi i stvara u Novom Bečeju.

Značajnije grupne izložbe:

  • 2005 - Galerija kulturnog centra - Šabac XIV izložba malog formata - bijenale
  • 2005 - Galerija kulturnog centra - Šabac XI izložba akvarela - bijenale
  • 2005 - Galerija kulturnog centra - Šabac I izložba akta - bijenale
  • 2006 - Gradski muzej - Bečej IV Prolećna izložba
  • 2006 - Galerija kulturnog centra - Šabac XII izložba akvarela - bijenale

Sava Baračkov

Sava Baračkov...је rоđеn 1929. gоdinе u Kumаnu, u Bаnаtu, gdе је zаvršiо оsnоvnu, а u Nоvоm Bеčејu, Pеtrоvgrаdu i Nоvоm Sаdu grаđеvinsku i srеdnju аrhitеktоnsku škоlu.

Diplоmirао је nа оdsеku Scеnоgrаfiја Аkаdеmiје primеnjеnih umеtnоsti u Bеоgrаdu, 1955. gоdinе, u klаsi prоfеsоrа Мilеnkа Šеrbаnа. Scеnоgrаf је Теаtrа »Јоаkim Vuјić« оd 1954. dо оdlаskа u pеnziјu 1991, а upоrеdо је i uprаvnik Теаtrа оd 1962. dо 1967. gоdinе. Urаdiо је prеkо dvе stоtinе scеnоgrаfiја.

Tatjana Varnju

Tatjana Varnju…rođena je 10.02.1995. godine, u Zrenjaninu.

Talenat za umetnost je pokazala još u vrtiću, završila gimnaziju u Bečeju, a najviše voli da crta portrete.

Najčešće radi grafiku i tuš, ali kombinuje i tehnike sa bojama.

Pored slikanja bavi se i tetoviranjem a kako kaže: "Koža je sasvim drugačije platno, ali jednako se iskazuju emocije ako se radi iz srca".

Prvu izložbu je imala zajedno sa majkom Ljiljanom, 2019. godine u Novom Bečeju,  a planira još mnoštvo samostalnih.

 

Vidi galeriju

 

Ljiljana Varnju

Ljiljana Varnju...rođena je 26.06.1964. godine, u Novom Miloševu.

Završila Tehničku školu u Kikindi,  smer hemijski tehničar.

Još u školskim danima pokazivala je interesovanje za slikarstvo a prve radove naslikala pre 30 godina, tehnikom ulje na platnu.

Izvore za slike nalazi uvek i svugde, a najviše voli da slika pejzaže.

Kao član grupe slikara iz Novog Miloševa izlagala je slike kolektivno. Takođe ja imala i samostalne, veoma uspešne izložbe desetak puta u Mađarskoj.

 

Vidi galeriju

 

Svetozar Štefkić – Cane

(1951-2012.)

Rođen u Novom Bečeju 1951. godine. Stalno nastanjen u Zrenjaninu od 1957. godine, gde je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Dugogodišnji je dizajner u „R.O. Sloga“ i SOUR „Textind“ Zrenjanin. Živi i stvara u Zrenjaninu.

Slikarstvom i bakrotiskom se bavi od 1971. godine. Svoje radove je izlagao na samostalnim i kolektivnim izložbama.

Samostalne izložbe: 2001. Novi Bečej – Klub grupe „PAAD“, 2003. Beograd – Internacional Press Centar Club

Kolektivne izložbe: 1980. i 1981. Zrenjanin – „R.O. Sloga“, 1985. Zrenjanin – Gradska biblioteka, 1985. Leskovac – Dom kulture, 1986. Novi Kneževac – Dom kulture, 2004. Beograd – Pozorište „Duško Radović“