Na bačkoj strani nema gotovo ništa. Jedino, vrbe i jablanovi koji su mesecima stajali u vodi. Stabla do krošnji od mulja i peska. Sve je to ostalo iza naših leđa. Ostala je još mala kućica-Čarda, koja je u toku rata bila oštećena. Mali drveni most koji je premostio kanal između kubika vrba. Kod mosta je bila i vetrenjača. I ona je ostala, ali samo u sećanju starijih žitelja. Posle rata je srušena. Kao da su vetrovi promenili pravac, a na krilca vetrenjače sletale su još samo ptice. Ostali su i kubici puni ribe. Šipražje.
Tisa se povukla. Međutim, do lompraga se mora gaziti. Ili čamcem. Međutim, voda je plitka. Skeladžije premeštaju lomprage, a i „špulnu" sa čeličnim užetom.
Za razliku od bačke, na banatskoj strani se prostire ceo grad. Istina, vide se samo krovovi i tornjevi crkveni. Vidi se Rusomirova pekara. Oseća se miris svežeg hleba, kifli i bureka.