Pakujem pribor polako,
prolazi još jedan
novembarski dan,
ako mi pisanje
nije išlo od ruke,
možda će me ići san.
17.11.2021, 20:39
Pakujem pribor polako,
prolazi još jedan
novembarski dan,
ako mi pisanje
nije išlo od ruke,
možda će me ići san.
17.11.2021, 20:39
Imam jedno čarobno ćebe,
braon boje,
sa sitnim
belim zvezdicama rasutim
po njemu.
U njega se zamotam
svaki put kad hoću
da pobegnem od sveta
ili od sebe.
Pa onda dugo ležim zamotan
i ćutim, dok ne poželim
da se vratim u stvarnost.
Nekad je nežno,
nekad me grebe.
Ali Ana,
ako hoćeš,
u njega mogu da
zamotam i tebe,
pa ćemo onda
zajedno ćutati
i brojati zvezde...
Nema više lepih stvari
Gušter u paukovoj mreži,
okrnjen zid,
ponoć u mojoj sobi,
tuga u njenim očima.
Samo još o tome mogu
da pišem.
Moja Tisa je davno procvetala,
i uvela poput sovinog krika
u pustoj noći.
Nema više lepih stvari,
a bilo ih je.
Ana, ja sam ti takav,
čudan, a zapravo običan,
kao i drugi...
Komplikovan, a u stvari
sasvim jednostavan,
ako znaš da rukuješ
sa mnom.
Dosadan, ali ponekad
umem da budem zanimlјiv,
ako me upoznaš malo bolјe.
Sa mnom možeš u pozorište
ili na fudbalsku utakmicu,
u kafanu ili biblioteku.
Sa mnom možeš šta hoćeš,
samo ja ne mogu
ništa s tobom...
Bilo bi lepo
kad bi mi svaka
treća pesma
bila dobra,
ili bar svaka peta,
a ovako,
jedna što valјa,
pa deset loših,
šteta,
stvarno šteta.
3. 8. 2020, 19:46
Kada bi noći postale tiše
i mojih pesama
bilo bi više.
Mada, ima ih i
ovako dovolјno.
Neko ih nema ni
toliko.
Ali ja nisam neko,
ali ja nisam nikoPodelјen sam,
između lјubavi i mržnje,
između svetlosti i tame,
između zemlјe i neba,
između pakla i raja.
To traje već dugo,
predugo,
i čini se da
tome nema kraja.
3.1.2021, 21:20
Za pravog pesnika,
oktobarsko lišće zlatno
vredi više nego
pravo zlato.
I to je sigurno,
a ne verovatno.
Jer pesnik se večito klati
između lјubavi i bola,
kao neko klatno.
I za njega su lepe oči
vrednije od dukata.
I to je sigurno,
a ne verovatno.
Pevaj prijatelјu.
Prolazi poslednja ponoć
popločana porazima.
Pevaj prijatelјu,
porazi prolaze,
pobede ponovo
puteve pronalaze.
Pleši prijatelјu.
Pleši po podijumu pobede.
Pođi putem pravog pobednika.
Pevaj, pleši!
Pesmom porazi protivnike.
ponosom pobedu plati,
pa posle ponovo pogreši,
pa posle ponovo pij,
pa posle ponovo pati.
Na belom papiru
prosipam reči,
sve ono što izbija
iz mene.
Baš sve.
Nešto malo i prećutim,
tek toliko da ne budem
bezobrazan.
Ali ja sam lukavi pesnik,
svim bojama namazan.
Ima tu žute i plave,
ima i zelene, bilo je
nekad i crne, ali nema je
više kod mene.
Ostali su samo tragovi,
koji otpadaju,
kao kapi vode s česme,
ostalo je sećanje
i neke tužne pesme.
Ima tih noći
kada ne volim da čitam,
pišem, niti da
sviram gitaru.
Ima tih noći
kad mislim da
trajaće večno,
a zapravo znam
da brzo će proći.
Ima tih noći
kada i zvezde sijaju
nekim čudnim sjajem.
Ima tih noći
kad mislim da
trajaću kratko,
al' ipak se nadam
da ću još dugo,
dugo da trajem...
Ponovo pišem pesme,
ponovo plešem po
plavoj pučini.
Ponovo prosipam patnju
po poeziji, po paučini.
Ponovo prekopavam prošlost,
pišem posvećene pesme,
ponos penkalom probadam,
ponovo pijan pesmama plačem,
ponovo pogođen propadam.