Ko bi se ogrejao
Na tvom ludom ognju
Ko neće ustuknuti
Pred tvojom vatrom
Da li će prepoznati
Nežnost gladnih bezdana
Ko bi se ogrejao
Na tvom ludom ognju
Ko neće ustuknuti
Pred tvojom vatrom
Da li će prepoznati
Nežnost gladnih bezdana
Zvezdanih očiju
Sa jezivim ljubičastim kolutima
Danima
Buncali su nerazumne reči
Iz zaboravljenih daljina
Proždirali jedno drugo
Proždirali kosmos
U bezumnim orgijama obrstili sve plodove
Sa zabranjenog drveta
Ranjavajući vrele usne oglodali i samo stablo
Vrisak – radost – i bol
Onda je on pustio jednu suzu na njenu prozirnu ruku
A ona na njegova mršava rebra
Pa su čučnuli u suprotne uglove
I gledali se nemo
Preplašeni i zgroženi
Ljudi su pronašli dva ogromna crna psa
Mrtva
Iz još toplog tela kuje
Izmigoljio se prekrasan zlatokosi dečak
Stresao sa sebe ostatke ljigave materinske utrobe
I kroz tek otvoren prozor
Izleteo u sunčan dan
Slatka šiba srama
Nije ošinula njihova lica
Nikada vrana popila mozak
Nisu za doručak pojeli svoje srce
I
Bistri dan
Kada zastave i suknje
Lepršaju na vetru
Nikada neće videti
Praznik
Kao povređen stid,
kao dečakov san,
kao aprilski dan,
stojiš preda mnom.
Kao naprsla smokva,
kao prljava lokva,
sva od straha, radosti i bola,
stojiš preda mnom.
Kao alkohol,
kao opaka čarka,
kao Nojeva barka,
stojiš preda mnom.
Ako još uvek želite
Sačuvajte dečake
Koji stoje nemo
I blenu u veliko plavo
Kažeš:
Stvarnost je nepodnošlјivo
Rušenje života
Vidim:
Ponestaje ti snage
Za nemu himnu Svetlosti
I gorak ti je osmeh
Prijatelјu
Dok moja ruka blago
Počiva na tvom potilјku
Misliš - ne znam –
Ljublјeni moj
Bolestan od sna
Hodaš
Sa želјom bez dna
Hodaš
Razbiješ glavu o haos
Hodaš
Aveti tvoje noći poslednje svetlo gase
Hodaš
Pipaš kroz mrak - tražiš Reč
I sretneš dan od vedrine tkan
Jesen je
I u krošnjama zavija vetar
Ispred mog prozora raste lipa
Prastara, paganska
Što u bunilu šapuće priče
Okrutne i divne
Jauci i krici
Prizovu misli na ženu i smrt
Sanjive, lepljive, drage misli – boje rubina
Ana nas sanja,
kao što sanjam ja,
jer, Ana i ja sanjamo isto
da budemo cvetno,
bludno i čisto,
Ana i ja
I opet vrtlog polja i mora,
dalek put,
i cvetovi bludni.
Knjiga, prezrela smokva
i muva što zuji.
Bizarna sadržina lobanje
Konačno!? – gori
Kakva prštanja
I – iznenada
Iz kuta sobe
Iza nekog stabla
Sa ogledala
Osmehne se
Ništa
Stresemo se malo
A Ništa se neumolјivo smeši
Daleko negde iza nas
Po jedno dete
Plače
Izlišna
Nakinđurena stranputica
Nafrakana drolja
Tužna luda
Na gradskom trgu
Zabavlja dokone