Ja ovde ne radim ništa
Već dugo - ne radim ništa
Ločem, tučem se i psujem
Posle se odvučem kući
Blјujem i sklјokam se u krevet
Pa mumlam beslovesne reči o lјubavi,
osveti i smrti
Zamisli - ne stidim se
Nepodnošlјivi sam cinik
Lice mi se izobličilo u neki gadni kez
Tišina je neprobojna oko mene
Mešaju se i gube obrisi i značenja reči
Običnih reči - kao ruka, drvo, kolač
Pitao sam te jednom
Da li ćeš biti sa mnom
Kada tama pokrije moj um
I obuzme moje srce
Sada mi to izgleda izvesno
Jedino izvesno
Jutra su strašna
Sve je to samo smešno - i –
Kada kažem da je nešto strašno
Ja laskam sebi
Plašim se dece
Plašim se počeće da viču
I da me gađaju kamenicama
Noću kada ostanem sam
Skinem sve sa sebe, legnem na pod
I dopustim da me lјubi
Oči - ruke – bedra
Ona je čarobna i nežna lјubavnica
I više se ne grozim pomisli ko bi
mogla biti
Smeh
Opet smeh koji se svemu ruga
I ja ustvari nemam šta da kažem
I više od toga
Poričem sve što sam ikada rekao
Želim da se pretvorim
U flašu gadne šlјakerske vodke
Hej!
Kakvo bi to pijanstvo bilo!?
Lažem
Sve lažem
Oduvek lažem
Na stolu
U čaši od mutnog stakla
Imam jedan bolesni, beli
Cvet
Miriše na ludnicu - na mir
Lep kao zaspalo dete