Mali i besmislen
Zuriš u noć
Msli hijene
A sav ti
Jedan grozni krik
Zatvoren u neprobojnoj ljušturi tišine
Neumoljivu glad za besprekornim
Nisi utolio
Mali i besmislen
Zuriš u noć
Msli hijene
A sav ti
Jedan grozni krik
Zatvoren u neprobojnoj ljušturi tišine
Neumoljivu glad za besprekornim
Nisi utolio
Po senovitim kutovima sobe
Jedva čujno
Ciče maleni satiri
Misao - bludi tupa i lenja
Postoji samo telo
Dokono letnje popodne
Plavičast dim cigarete
Prostrelјen jednim Sunčevim zrakom
Vodi me daleko, daleko
Sa one strane gluposti i bola
Gde je vedrina i lakoća snova
U mnoštvu svetlucavih orbiti
Što kruže oko Smisla
Jedna je tvoja
I jedna moja
I zvoni smeh
Kroz kristal eona
Zvezdana zvona
Sa druge strane gluposti i bola
Najbolje vreme:
Ono što protekne od pucnja
Do trena kad prsne čelo
Velika veština:
Opaliti tako da
Zrno putuje dugo
Što duže
Ako tada uspeš
Da ne zaboraviš
Ni jednog trena
Da metak ipak putuje
Imaš mnogo dobrog
Najboljeg vremena
Kao povređen stid,
kao dečakov san,
kao aprilski dan,
stojiš preda mnom.
Kao naprsla smokva,
kao prljava lokva,
sva od straha, radosti i bola,
stojiš preda mnom.
Kao alkohol,
kao opaka čarka,
kao Nojeva barka,
stojiš preda mnom.
Bolestan od sna
Hodaš
Sa želјom bez dna
Hodaš
Razbiješ glavu o haos
Hodaš
Aveti tvoje noći poslednje svetlo gase
Hodaš
Pipaš kroz mrak - tražiš Reč
I sretneš dan od vedrine tkan
Zvezdanih očiju
Sa jezivim ljubičastim kolutima
Danima
Buncali su nerazumne reči
Iz zaboravljenih daljina
Proždirali jedno drugo
Proždirali kosmos
U bezumnim orgijama obrstili sve plodove
Sa zabranjenog drveta
Ranjavajući vrele usne oglodali i samo stablo
Vrisak – radost – i bol
Onda je on pustio jednu suzu na njenu prozirnu ruku
A ona na njegova mršava rebra
Pa su čučnuli u suprotne uglove
I gledali se nemo
Preplašeni i zgroženi
Ljudi su pronašli dva ogromna crna psa
Mrtva
Iz još toplog tela kuje
Izmigoljio se prekrasan zlatokosi dečak
Stresao sa sebe ostatke ljigave materinske utrobe
I kroz tek otvoren prozor
Izleteo u sunčan dan
Ja sam Slučajni Slučaj
Moj plašt je crven i plav
U njemu ne postoji siva nit
Hoću:
Da te ližem
Da te rasklimam
Da se upiškiš
Da ti oči budu velike
Da te polјubim u bledo čelo pred
san
U Moskvi pada sneg
U Berlinu kiša
Na volim Balkan - da li
Zašto su napustili
Labu
I sišli na
Moravu
Fašizam mi se gadi - da li
Delirična device
Ovo nije tvoje stoleće
Više niko ne veruje u stigme
Budale
Ne znaju čak ni lomače da pale
A ti tako želiš da goriš
Da!
Ako hoćeš možeš da odeš
Ja sam Slučajni Slučaj
Moj plašt je crven i plav
Izaći ćeš jednom u suton
U aleju neku sanjivu
Sa osmehom od srebra
Koji sve miri
Dugo hodati ispod krošnji što cvetaju
Bolom
Dragim
U daleko veliko plavo
Obući belo
Odelo
Staviti beli šešir
Sa jarko crvenom trakom
Prošetati kroz crnce
I džez
Popiti kriglu hladnog piva
Pogledati jednu lepu ženu
Pustiti da te smrtonosno
Probode veče
Radosno
I
Otići sa osmehom koji miri
Nemoguće
Ti
Valjda znaš
Bezbožnici su te najsilnije ljubili
A najbolji sinovi tvoji osuđeni na ludnice
Priznaj – stid bi te bilo kćeri
Koja ne bi posegnula za jabukom
Zar te raduje
Gomila što gmiže oko žrtvenika
Mrmlja dosadne molitve
I prinosi nedostojne žrtve
Gordost može biti vrlina
Ili bar lepa
A glupost i rugoba su greh
Poljubi u sjajno oko palog anđela
Nasmeši se - i reci nešto
Sve je daleko
I sasvim slučajno
„Čovek je beznadežno sam“,
Reče neko
Ali
Gizdavi klavir
I očajnički krik saksofona
Volim
Tišinu
Dalek
I sasvim slučajno