Predgovor

Foto-monografija naslovlјena kao Foto-ep o Kumanu predstavlјa sažeti i sistematizovani prikaz trenutaka koji obuhvataju prvenstveno 20. vek. Hronologija jednog sela, kakvo je Kumane, fragmentarno oslikana putem crno-belih fotografija, postao je za autore zanimlјiv i zasigurno odgovoran zadatak. Ideja o ovakvoj publikaciji nije skorašnja. Nastala je još davne 1974. godine u meditacijama sa Mikom Trifunjagićem, čovekom vedrog duha, kumanačkim intelektualcem i romantičarem koji je vrlo dobro poznavao život i rad ovog sela. Službenik od 30-ih godina, primaš i glumac, a i fotograf amater, ostavio nam je u nasledstvu mnoge fotografije, pogotovu pejzažne, što je bila retkost za ono predratno vrema.

Fotografija koja život znači

Drevni grčki filozof Aristotel je posmatrao kako svetlost prolazi kroz malu rupu na zidu sobe obrazujući iskrivlјenu sliku predmeta. Međutim, ova karakteristika svetlosti se tek 1500. godine u Italiji upotrebila za konstruisanje fotoaparata. Prvi grubi fotoaparat koji se nazivao “kamera obscura“ /mračna komora/ se sastojao od velike kutije sa malim otvorom na jednoj strani kroz koji je prolazila svetlost. Francuski pronalazač Joseph Nicephore je pronašao način pravlјenja stalne slike u kamera obskuri.

Devetnaesti i dvadeseti vek u Kumanu

Nastanjenost prostora Banata, pa i šire. datira još od IV veka p.n.e. Prilikom izgradnje pruge Kikinda - Veliki Bečkerek, u peskari nedaleko od sadašnjeg kumanačkog silosa, 1883. godini pronađena su dva paralelna groblјa po visini i utvrđeno je da vode poreklo iz neolitskog - novokamenog doba (trajalo u Evropi od 10.000 - 3000 godine p.n.e.). a za gornje grobove da su iz VI - VII veka naše ere i da, verovatno, pripadaju Avarima i Slovenima. U ataru sela još 1341. godine spominju se naselјa VANJ. a 1660. i 1666. godine. u Pećkom katastigu, zabeležena su naselјa Šanac Kumani. Sentkralј, Borđoš, Vanj i Okruglica. Naselјe Šanac Kumani bilo je na samoj obali reke Tise, a lokacija toga sela sada se naziva staro selo. Pomenuta naselјa bila su vrlo mala, 10-15 zemunica – trščara, dok je Šanac Kumani imao znatno više domaćinstava. U svim ovim, pa i drugim naselјima, lјudi su stanovali u zemunicama, trščarama i poluzemunicama. Ulice nisu bile ušorene, kuće su bile razbacane, a između njih je bilo i većih bara i trske vrlo teško prohodne. Kuća je bilo najviše ka obali reke Tise. Staro selo Kumane je počelo da se urbanizuje već posle 1716. godine dolaskom prvog guvernera Banata grofa Klari Florimunda Mercija. Postojale su ulice nejednakih širina i krivudavih pravaca. Otok vode iz postojećih bara po ulicama je regulisan jendecima. Pravlјenjem kuća novih pridošlica su ispravlјane ulice, a trska je uništavana. Otvarale su se i poprečne ulice - stvoren je prvi prsten oko centra sela. Ipak, u centru sela bio je nekakav slobodan prostor gde su se održavale pijace. Sve ulice su se slivale ka centru sela (zvezdast oblik). U centru je bila pravoslavna crkva i opštinska zgrada, a posle 1778. godine i školska, mala zgrada.

Pravoslavni hram, objekat Vodice, spomenici i kapela

Selo Kumane na staroj lokaciji je imalo već 1758. godine crkvu od busenja, pokrivenu čamovom šindrom, a svod je bio od dasaka, prefarban plavom bojom. Porta je bila ograđena trskom. Crkva je posedovala desetak ikona, među njima i ikonu svog zaštitnika Arhistratiga Mihaila. Popovi su bili Jovan Veselinović, rođen 1733. godine u Pivnicama, i Stevan Marinković, rođen 1736. godine u Senti.

U periodu od 1767. do 1768. godine jedan od najvećih slikara srpskog baroka i rokokoa, Teodor Ilić Češlјar slika prestone ikone: Isusa Hrista, Bogorodicu sa Hristom, Arhangela Mihaila, koje su kasnije pripale kumanačkom ikonostasu. U našem hramu se nalaze još dve ikone, koje je poklonio Ilija Češlјar (slikarev stric), povodom smrti slikareve, no ne stoji da ih je Teodor i slikao, pisao je još u prošlom veku, paroh kumanski Stefan Mirković. Češlјar je u kumanačkoj Crkvi ostavio PLAŠTANICU „za spomen svojih roditelјa" /koji su jedno vreme živeli u Starom selu/ svoje prvo sačuvano delo PLAŠTANICU rad na purpurnoj svili /88x74 cm/ na kojoj su zlatom i bojama slikane figure i ornamenti. PLAŠTANICA se sada nalazi u Vladičinom dvoru u Vršcu, dok su ikone izložene u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu. Godine 1823. je započeto zidanje hrama u Kumanu, a dotle je služba održavana u školskoj dvornici. Ipak, iz dana u dan je rasla crkva, veća nego što su meštani mogli i da zamisle.

Škole i obrazovanje

Kumane je još 1751.-1752. godine imalo tzv. Veroispovednu školu. U to vreme selo je bilo u sastavu Ilirske vojne granice Banata i svako mesto, koje je pripadalo ovoj vojnoj organizaciji, imalo je obavezu da organizuje školu. Škola je imala 21 učenika. Nema pouzdanih podataka ko je bio učitelј. U 1758. godini pop Jovan Veselinović daje 5 forinti, a pop Stefan Marinković 4 forinte godišnje za školu. Već 1768. godine u selu se pominju i škole i učitelјi ali nisu navedena njihovava imema, prezimena i broj đaka. Škola u Kumanu se spominje i 1771. godine pa sve do 1773. godine. Obzirom na mali broj učenika, nastava se održavala u iznajmlјenim kućama u kojima je najverovatnije stanovao i učitelј. Kirija je plaćana iz graničarskog fonda. Platu je učitelј primao od crkveno - školske opštine, odnosno parohije, a i roditelјi su davali novac za ogrev.

Individualni i grupni portreti i narodna nošnja

Svaka fotografija u ovoj foto - galeriji nosi jednu ili više priča i dokaz je trenutka, često planiranog i pripremanog. Međutim, ima i spontanih - veoma zanimlјivih fotografija. Nastale su iz nastojanja kako onih koji se fotografišu tako i samog fotografa. Obe strane žele da se ovekoveče. Ne zna se tačno ko je značajniji u toj umetnosti. Živa bića i mrtva priroda imaju svoju dušu, lepotu, neki svoj život - trajanje u određenoj sredini i vremenu. Imaju svoje mesto u ovozemalјskom svetu i neprekidno dele svoju sudbinu. Zato se na fotografijama vide pored nošnje i borba u pružanju pomoći i uzajamno razumevanje. Fotografija je i živa slika, jedno podsećanje na lepe a i ružne - tužne trenutke, kao i na uživanje i ulaganje snage od koje zavisi čak i egzistencija. Individualni i grupni portreti podsećaju na mnoge naše rođake kojih više nema, a tako su bili značajni za naš život. Tu su naše komšije, drugovi, učitelјi, sveštenici, tu su naše lјubavi, naša deca. To su znamenite i veoma važne ličnosti sa kojima se Kumančani ponose, ne zato što su rođeni u Kumanu ili što su tu radili, pa bili Kumančani, već što su svojim postojanjem i radom ostavili trajan doprinos našem selu. Sa ovih fotografija saznajemo o raznim zanimanjima u raznim sredinama gde su mnogi Kumančani obezbeđivali sadašnjost i budućnost svoje porodice, radeći ponekad i najteže poslove i u lošim uslovima. Vidimo da je bilo Kumančana koji su proveli više godina u zaroblјeništvu u tuđim zemlјama i da su istrajali i vratili se svojoj porodici. Borili su se na raznim bojištima i imali sreću da se vrate svojoj kući i porodici. Saznajemo i da su Kumančani druželјubivi. To je vrlo vredan narod, dobri domaćini, radi gostima. Nastoje da porodica ima sve što treba i da se ne preteruje ni u čemu. Svesni su da se samo radom može porodici obezbediti dobar život. Mnogi su uspeli da omoguće dobro i savremeno odevanje, kako starijih tako i mladih članova porodice. Pratili su trend života i mode u odeći, obući i uređivanju kose, savremene krojeve ženske i muške odeće, marame, šešire. Obezbeđivali su i nakit /minđuše, seferine, dukate, prstenje, broševe, ogrlice/. Prisutna je elegancija. Umeli su i voleli da se fotografišu.

Urbani i ruralni pejzaži Kumana

Ovaj deo knjige obuhvata period od 1891. godine pa do 80-ih godina prošlog veka. Iz svih objavlјenih fotografija u ovoj knjizi dočarano je mlađim generacijama, rođeni posle 70-ih godina, kako je Kumane bilo uređeno - kakav utisak ostavlјa sada iz 14-ih godina XXI veka. Naravno knjiga daje mogućnost starijim generacijama da se podsete kako je to nekada izgledalo. Urbani razvoj Kumana, sela sa prečnikom oko 2 km, imao je zavidnu dinamiku u periodu od 60-ih do 90-ih godina. Ovo se moglo postići jer je Kumane imalo sledeće prednosti:

- lokaciju sela, besprekoran raspored ulica, njihova širina i planski određen prostor samog centra sela. Prednosti ove lokacije su i što se mesto nalazi na nadmorskoj visini od 78 — 81 m. Nedaleko od sela površina se spušta prema Novom Bečeju, sa severne strane, i prema Tisi sa zapadne strane /Mali i Veliki rit/, i što je sa istočne strane, u ataru prolazila jaruga - udolina gde se sada nalazi kanal DTD. S obzirom da se Kumane nalazi na peščanim oazama, a u gornjem površinskom delu pesak pomešan sa ritskim zemlјištem, ovo selo je poznato po glinastom blatu u kišnim danima.