- Darko Milanović
- Darko Milanović
Sećanje
Na kuglice od papira,
Tih dugih rukava
Vezenog belila, tišine
I sunca prepunih pega.
Na kuglice od papira,
Tih dugih rukava
Vezenog belila, tišine
I sunca prepunih pega.
Ta ptica je seda
Ta ptica nema jata
Ta ptica nema gnezda
Ta ptica leti jednom leti.
Gomila pepela,
I vetar
Koji nestaje.
Kamin kao stvar
I ništa više.
Jedino fino
Jedino značajno
Slika njegove kćeri.
Sve ostalo je blud,
Porok.
Slika koja znači sve
Više od prijatelja.
U noći, dobrote
I lošeg raspoloženja,
Krasio je sve
Jedan osmeh.
Uz zvuke zvona
I prstiju
Vezući po žici.
Uz glas teške kiše,
Svi joj pevaše
Šećeru moj.
Ja joj malo dadoh sebe
Moje reči,
Moju tugu,
U noći, dobrote
I lošeg raspoloženja.
Oblaci sviraše bluz.
Priđoh mu jednom i pitah ga.
Šta to čini?
Reče preplašeno
Žao mi je snega i mojih sanki
Jer ih nema više.
Reče i uteče
Belim biciklom.
Izrečena laž
I njen oproštaj
Kroz maglu.
Za spokoj
Bedne sreće.
Nova zgrada Osnovne škole ''Milan Stančić-Uča'' u Kumanu svečano je otvorena 27. novembra 1965. godine