Literatura

1. Lazar Mečkić: „Novi Bečej i Vranjevo kroz istoriju od najstarijih dana do 1941“, Radnički dom „Jovan Veselinov Žarko“ Novi Bečej , 1989,

2. Lazar Mečkić: „Devedeset godina fudbala u Novom Bečeju (1899-1989), Radnički dom „Jovan Veselinov Žarko“1989,

3. Branislav Kiselički: „Veliki plivački dan“, rukopis, arhiva Narodne biblioteke Novi Bečej,

4. Branislav Kiselički i Vasilije Nićin: „Da vam pričamo“, rukopis, arhiva Narodne biblioteke Novi Bečej,

Sportovi na vodi u Novom Bečeju

Postoje oblasti lјudskog delovanja o kojima malo ili nikad ne razmišlјamo, ne pridajemo važnost njihovom razvoju, usponima ili padovima koji se neminovno dešavaju tokom istorije, pa se stoga klјučni podaci, imena i događaji zauvek izgube. Knjiga monografskog tipa koja je nastala trudom i zalaganjem dvojice autora Živorada Berbakova i Stevana Davidovića upravo teži tome da od zaborava otrgne najvažnije trenutke iz istorije sportova na vodi u Novom Bečeju. Naslov je dat potpuno nepretenciozno - Hronika plivanja i vaterpola u Novom Bečeju, a opet će biti zanimlјivo štivo svakome ko želi da se upozna sa istorijom ovog grada, njegovih stanovnika, sporta na vodi i pojedinih sportista.

Vredan prilog istoriji sporta u Novom Bečeju

Tisa panonska lepotica oduvek je bila, ne samo izvor egzistencije Novobečejaca i Vranjevčana već i mesto uživanja, posebno u letnjim mesecima. Generacijama se prenosilo mišlјenje da je velika sramota i da nije pravi Novobečejac onaj koji nije naučio da pliva do polaska u osnovnu školu i preplivao Tisu od banatske na peščanu bačku stranu. Skokovi u vodu, razni stilovi od „preloma“ do „laste“ još i u vreme moje generacije bilo je pravo dokazivanje pred devojčicama. Onaj koji je sa kućice šlepa uspeo da izvede dvostruki salto unazad bio je pravi heroj.

Još tridesetih godina prošlog veka plivanje i vaterpolo bili su privilegija određenog sloja Novobečejaca, a nacionalna šarenolikost davala mu je posebnu karakteristiku.

Vrednost ove Hronike nije samo u tome da je gotovo zabeleženo sve ono što je sačuvano, na jednom mestu, kao svedočanstvo aktivnosti Novobečejaca i u ovom sportu, već posebnu dragocenost čini mnoštvo fotografija koje potvrđuju staru kinesku izreku da Slika govori više od hilјadu reči.

Marko Džigurski (1990)

Marko Džigurski (1990)

Odrastao je u sportskoj porodici (otac Dragan bio je poznati rukometaš), pa je razumlјivo da je Marka, od četvrte godine, svakodnevno nosio u susedni Bečeju da trenira plivanje, a kasnije i vaterpolo.

Sa osam godina (1998) zaigrao je, na mestu centralnog beka, za pionirsku ekipu prvoligaša PVK Bečej i već u prvoj takmičarskoj sezoni poneo epitet prvog strelca pionirske lige Vojvodine. Sa pionirskom ekipom Bečeja, 2000. i 2002. godine, osvojio je prvenstvo Vojvodine. Za prvi tim Bečeja debitovao je sa 15 godina (2005), iste godine je sa omladinskom ekipom Bečeja osvojio Kup Državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Nenad Budić (1974)

Nenad Budić

Vaterpolo je počeo da igra u VK Cavtat, gde je tada živela njegova porodica, da bi ubrzo prešao u dubrovački Jug. Ponirske i kadetske ekipe Juga, za koje je igrao Budić, na prvenstvima Republike Hrvatske (tada u sastavu SFR Jugoslavije) uvek su bili među tri prvoplasirane. Sa juniorskom ekipom Juga osvojio je Kup i prvenstvo SFRJ. Sa 16 godina (1990) debitovao je za prvi tim Juga i igrao poslednju sezonu u Prvoj saveznoj ligi tadašnje SFRJ.

U VK Bečej prelazi 1. novembra 1991. godine, u to vreme je član omladinske reprezentacije Jugoslavije. U sklopu priprema za Evropsko prvenstvo 1992. godine sa omladinskom reprezentacijom Savezne Republike Jugoslavije osvojio je Kup šest nacija u Parizu i Internacionalni turnir u Rimu. Međutim, omladinska reprezentacija, zbog sankacija koje su uvedene Jugoslaviji, nije učestvovala na Evropskom prvenstvu.

Za VK Bečej je igrao dve sezone, a 1993. prelazi u VK Jadran iz Herceg Novog, da bi svoju sportsku karijeru okončao u novosadskoj Vojvodini za koju je igrao od 1994. do 1996. godine.