Među vodećim granama privrede, poljoprivreda i industrija zauzimaju prva dva mesta. Poljoprivreda kao privredna grana ima višestruki značaj. Kao proizvođač hrane i sirovina za industriju, ona ima vitalne funkcije u privredi opštine. Za razvoj ove privredne delatnosti postoje veoma povoljni prirodno-ekonomski uslovi. Od ukupne površine novobečejske subregije, koja izncsi 60.961 ha, obradiva površina čini 70,5%. Najveći deo ovih površina, zahvaljujući povoljnim morfološkim, hemijskim, fizičkim i biološkim osobinama, predstavlja plodno i produktivno zemljište.
Osnovni zadrugarski principi kako ih je formulisala najstarija potrošačka zadruga osnovana u Engleskoj u gradu Rodždel 1844. godine glasili su ovako:
- princip dobrovolјnosti, slobode ulaska i izlaska iz zadruge,
- „princip otvorenih vrata“,
- princip demokratičnosti ili načelo jednakosti,
- ograničena kamata na kapital,
- pravična raspodela uštede,
- politička, nacionalna i verska neutralnost,
- plaćanje u gotovini i
- zadružno obrazovanje i vaspitanje.
Borba za ponovnu podelu sveta javlja se ratovima već krajem devetnaestog veka (špansko—američki rat 1898, rusko—japanski 1904— 1905). Engleska je bila ispred ostalih zemalja u svetu, ali pri kraju devetnaestog veka, naročito posle ekonomske krize 1873. godine, javlja se Nemačka koja u privrednom razvoju sustiže Englesku i nameće zahteve za preraspodelu kolonija.
Sarajevski atentat 28. VI. 1914. je dobro došao kao povod za rat i ostvarivanje ciljeva Nemačke za osvajanje kolonija, suvozemnim putem preko Balkana, Arabijsko poluostrvo i dalje prema Indiji.
Franja Josif I ostareo, nije u Austriji igrao ulogu kakvu je zahtevala situacija u zemlji, zbog čega sve više jača uticaj njegovog sinovca Franca Ferdinanda, koji je, kao i stari kralj, naginjao apsolutističkoj vladavini.
Na severoistočnom delu sadašnjeg hatara sela Vrenjeva, iznad Kerekto-a, izdvajao se jedan ogranak Tise, koji je krivudao prema jugu, da bi se ispred velikog magazina, verovatno gde su današnji ostaci bare "Venecije" ulio u matični tok Tise. Nekada je taj rukavac bio plovan. Ostaci tog rukavca se nazivaju Mali Begej. Na levoj strani Malog Begeja prostirala se pustara Vran, taj se deo danas naziva Vranjak. Tu je postojalo naselje još iz bronzanog doba, a za vreme Turaka tu su živeli Srbi pastiri. Vranova je 1771. godine u periodu požarevačkog mira imala trinaest domova.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
Između dva rata u Srbiji su bila prisutna tri tipa zadruga, a to su bile kreditne zadruge, nabavno-prodajne i proizvođačko-potrošačke (vinogradarsko-vinarske, voćarske, mlekarske, stočarske, livadarsko-pašnjačke, pčelarske, reparske, mašinske, itd.) zadruge. Kreditne zadruge su se javile kao odgovor na potrebu za povolјnim polјoprivrednim kreditima kako bi se ubrzao prelazak sa naturalne na robnu polјoprivrednu proizvodnju. Nabavno-prodajne zadruge su se oformile u vreme velike svetske krize, koja je u Jugoslaviji kulminirala nakon 1932. godine, zbog povećanog pritiska trgovačkog kapitala i stalne oskudice sopstvenih sredstava, tako da su ove zadruge nastojale da zadovolјe rastuće potrebe seoskog domaćinstva, a tek potom polјoprivrednog gazdinstva. Videće se da je i Srpska zemlјoradnička zadruga u Araču imala da se izbori sa sličnim problemima svojih zadrugara.
Novi Bečej je bio sresko mesto. Ovom srezu pripadala su još i sela: Vranjevo, Beodra, Dragutinovo (Beodra i Dragutinovo danas čine Novo Miloševo), Kumane, Melenci, Torda i Taraš. Po veličini od 812 km2 i 48.449 stanovnika srez je spadao medu desetak većih, od ukupno 38 srezova Dunavske banovine, koja je u prvo vreme u svom sastavu imala pored današnje Vojvodine i hrvatski deo Srema i Baranju.
Sela koja su pripadala novobečejskom srezu nisu samo u administrativnom pogledu bila vezana, već su prvenstveno privredno bila upućena na Novi Bečej. Bez takve ekonomske zaleđine tadašnja živost Novog Bečeja ne bi mogla da se zamisli.
Između dva svetska rata u Novom Bečeju je postojao ovaj Institut, koji je ostavio značajnog civilizacijskog traga u našem gradu. Osnovan je 29.04 1812. u carskoj Rusiji. Oktobarska revolucija 1917. u mnogome je uticala na dalji rad ove prosvetne ustanove. Aprila 1918. uzet je pod pokroviteljstvo imperatorice Marije Fjodorovne. „Revolucionarni događaji" u Rusiji uzrokovali su da se štićenice ovog Instituta i nastavno osoblje presele u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca.
"Pоlеt” Ištvаn Vаgnеr biо је vlаsnik turskоbеčејskе primitivnе ciglаnе svе dо 1922. gоdinе. Таdа Мihаlј Bоn mlаđi kupuје ciglаnu i pоstеpеnо је prеtvаrа u prаvu fаbriku ciglе i crеpа. Inаčе njеgоv оtаc, Мihаlј Bоn stаriјi, оsnivаč је nеkоlikо ciglаnа u оvim krајеvimа. Оsnоvао је ciglаnu u Kikindi 1866. i 1867. gоdinе, а u Žоmbоlјu 1884. gоdinе.
Pоslе Drugоg svеtskоg rаtа, Bоnоvа fаbrikа dоbivа imе Тоzа Маrkоvić dа bi оd lеtа 1947. gоdinе pоd nаzivоm “Pоlеt” uspеšnо nаstаvlја prоizvоdnju оpеkе i crеpа. Šеzdеsеtih gоdinа XX vеkа prоširuје svој prоizvоdni prоgrаm sа mоntаmа, blоkоvimа i kеrаmzitоm. Pоrеd vеć uhоdаnе i kvаlitеtnе prоizvоdnjе grubе kеrаmikе, “Pоlеt” pоdižе fаbriku kеrаmičkih plоčicа 1980. gоdinе.
Članovi Udruženja Crvenog krsta i osoblјe lazareta, posvećeni negovanju ranjenika i ne vodeći brigu o smenjivanju noći i dana, ušli su skoro neprimetno u ratnu 1915. godinu11. A ona je počela sa tri smrtna slučaja: Kiš Lajoš je preminuo 13-tog, Sabadoš Pal 14-tog, a Katona Janoš 22. februara. Nјih tri su bili članovi tima koji je u januaru i februaru mesecu gradio most na Tisi. Prva dva su sahranjena na turskobečejskom katoličkom groblјu, dok su rođaci Katona Jožefa njegove posmrtne ostatke preneli kući.
Draginja Ružić Popović, rođena 2. oktobra 1834. godine u Vranjevu, od oca Luke, svešteniika i majke Milice, domaćice.
Posle očeve smrti, našlo se u prvoj generaciji glumaca Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, sedmoro dece (pet kćeri i dva sina) sveštenika Luke Popovića iz Vranjeva, Draginja je prva otišla 1860. godine u Srpski Čanad i stupila u tamošnju diletantsku družinu.
Na crkvi stoji godina izgradnje — 1774, što ne odgovara stvarnosti. Taj datum potiče iz 1871. kada je crkva popravljana, a nađen je 12. septembra 1931. Tada je Novi Bečej i okolinu zahvatio orkan, koji je naneo velike štete i odneo dvadesetak ljudskih života. Potopljena je lađica koja je saobraćala između Starog i Novog Bečeja i tom prilikom se utopilo u Tisi više od dvadeset lica. Tada je srušen i vrh pravoslavne crkve u Novom Bečeju.
U jabuci srušenog dela tornja nađena je limena kutija puna ulja u kome je bio list hartije na kome je pisalo:
U okviru industrijskog razvoja u novobečejskoj subregiji, najveći uspon ostvarila je Industrija građevinske keramike »Polet« u Novom Bečeju.
U kratkom istorijatu nastanka i razvoja ove industrije značajno je istaći da se njeni prvi začeci javljaju početkom XX veka. Na bazi veoma kvalitetne gline i jeftine radne snage, meštanin Vagner Ištvan je 1907. godine na ovom mestu izgradio fabriku cigle i crepa. Sa svega 30 sezonskih radnika, uglavnom bez kvalifikacija, i primitivnim načinom rada, u početku je ostvarivana veoma skromna proizvodnja cigle i crepa.
Protičući, uglavnom, ravničarskim predelima — Tisa ima vrlo mali pad, jedva 28 milimetara po jednom kilometru. Zbog toga nastaju velika krivudanja reke i neprekidno, razvijanje okuka (meandera). Meanderi su usporavali oticanje što je povišavalo vodostaj, a u periodu topljenja snega, u predelima izvorišta Tise i njenih pritoka, dovodilo do velikih poplava. Da bi se spasle, velike površine obradivog zemljišta, od poplava pristupilo se regulisanjoi toka reke izgradnjom nasipa, a presecanjem mnogih meandera skraćen je tok Tise od 1429 km na 977 km.
Iz ovog posleratnog perioda, prvi koga treba spomenuti je dugogodišnji upravnik novobečejske pošte Živa Tapavički, rođen 1923 u Elemiru. Po završetku školovanja zapošlјava se u kikindskoj pošti. Kasnije, 1949. godine, prelazi u Mokrin i stupa na mesto upravnika tamošnje pošte. Sledeće radno mesto mu je pri kikindskoj pošti, gde radi kao upravnik saobraćajne pošte pri železnici. Sa tog položaja, kao iskusni poštanski službenik, dolazi u Novi Bečej 1955. godine i preuzima radno mesto upravnika pošte od Olgice Sudarski, rođene Milankov.