Novo iskustvo u kooperaciji
Zemljoradnička zadruga u Kumanu već dve godine ostvaruje novi oblik saradnje sa individualnim zemljoradnicima – Na oko 100 kj u vlasništvu starijih kooperanata Zadruga potpuno organizuje proizvodnju – Troškove proizvodnje snosi Zadruga, izuzev za oranje, seme i đubrivo koji se kao i ostvareni prinosi dele.
Već dve godine Zemljoradnička zadruga u Kumanu neguje novi oblik saradnje sa individualnim poljoprivrednim proizvođačima. Naime u želji da na jednoj strani obezbedi sebi veću ekonomiju, koja je inače veoma mala, i da na drugoj doprinese rešavanju problema staračkih domaćinstava Zadruga je sa 18 kooperanata sklopila ugovore o posebnom, do tada u našoj opštini ne upražavanom obliku saradnje.
Prema ovim ugovorima individualni poljoprivredni proizvođači su ustupili Zadruzi svoji zemlju na kojoj ona u sopsvetnoj režiji organizuje proizvodnju, podrazumevajući tu izvođenje svih radova – od mašinskih do manuelnih, s tim što se sa vlasnikom jedino dogovara o plodoredu. Zadruzi je prepušteno da odluči o svim agrotehničkim merama koje će primeniti tako da se radi u stvari o poljoprivrednoj proizvodnji koja se ne razlikuje od one na društvenim gazdinstvima.
Inače vlasnik zemljišta učestvuje samo sa polovinom troškova kod oranja, semena i veštačkog đubriva i naravno plaća obaveze prema društvenoj zajednici, dok Zadruga snosi sve ostale troškove, čak plaća i vlasniku naknadu za one radove koje on eventualno izvrši.
Konačno ostvareni prinosi se dele te individualni proizvođač po osnovi vlasništva polovinu gotovih proizvoda u svoje dvorište.
U razgovoru sa agronomom Zadruge Inž. Draganom Lapčevićem, saznali smo da je ovaj oblik saradnje opravdao postojanje sa stanovišta oba kooperanta, međutim ipak stoje i neki nerešeni problemi koji sputavaju da se on proširi na veći broj individualnih proizvođača. Dok proizvođači ne postižu veći finansijski efekat zbog obaveza prema društvenoj zajednici koje sami snose, dotle Zadruga u istom smislu nije potpuno zadovoljna jer individualni proizvođači ne daju svu svoju zamju već onu lošijeg kvaliteta, mada ne svi, kao i zbog toga što se radi o manjim parcelama što utiče na poskupljenje obrade. Izlaz za rešenje ovih problema nalazi se, prema mišljenju Inž. Lapčevića, u saradnji na dužim stazama uz mogućnost Zadruge da vrši zamenu i kompleksiranje, te u potrebi da individualni proizvođači daju svu svoju zemlju, što će sve doprineti da Zadruga u ovom obliku saradnje nađe bolju računicu, a i kooperanti će moći da smanje ili se potpuno oslobode obaveza prema društvu. Na taj način će i jedna i druga strana biti još više zadovoljna, a proširenje ove saradnje na daleko veći broj individualnih poljoprivrednih proizvođača, koje se u takvim uslovima logično očekuje, doprineće ne samo povećanju proizvodnje već i razrešenju problema obezbeđenja egzistencije staračkih domaćinstava.
