Jedan od učesnika dugotrajnih borbi oko upražnjenog mađarskog prestola bio je i srpski plemić Stefan Balentić, potomak uglednog Srbina Tome Balinta i rođak despota Radiča Božića – svi u službi mađarske krupne vlastele, koja je jednim delom bila uz Ferdinanda Habsburga, a drugim delom uz Jovana Zapolju, odnosno prema datoj situaciji prilazila u celini ili delimično – čas jednom, čas drugom pretendentu.
Tako se, na primer, i Stefan Balentić konačno odmetnuo od Jovana Zapolje i prišao Ferdinandu, i za njegov račun topovima napao i zauzeo Novobečejsko vlastelinstvo i utrvrđenje, koja su do tada pripadala jednom od glavnih Zapoljinih pristalica, slavnom Stefanu Verbeciju.
Formalnu predaju Novobečejskog vlastelinstva i tvrđave austrijskom kralju Ferdinandu Habsburgu izvršila je – na osnovu sklopljenog ugovora uz naknadu – udova vojvode Jovana Zapolje kraljica Izabela, zajedno sa svojim sinom Jovanom Sigismundom godinu dana kasnije – 19. jula 1551. godine.
Krajem leta, odnosno početkom jeseni 1551. godine, beglerbeg (koji je, istovremeno bio i rumelijski sandžakbeg) kasnije veliki vezir na Porti (dvoru turskog sultana), Mehmed-paša Sokolović (inače poreklom Srbin iz Hercegovine) krene iz Petrovaradina sa oko 80.000 vojnika u nameri da, zajedno sa ostalim banatskim tvrđavama, zauzme i Novobečejsku tvrđavu.