Sećanje na pojedine novobečejske porodice i pojedince

Sa starošću iz čoveka isčezava ne samo snaga i energija, već i volja za neka ozbiljnija istraživanja i stvaranja. To zaključujem na ličnom primeru. Sada, u 84. godini života, nemam snage, ali ni volje da koristim gradski, a pogotovo ne međugradski saobraćaj da bih po arhivama i bibliotekama: Beograda, Novog Sada, Zrenjanina i Kikinde, istraživao podatke i dokumenta vezane za prošlost Novog Bečeja. Ali želja, da potomstvu i mlađim istraživačima našeg zavičaja ostavim materijala za dalja istraživanja nije me još napustila. Posebno što i u ovim poznim godinama ne mogu da životnu sadržinu svedem samo na čitanje, jer ga smatram pasivnom aktivnošću, već moram u tu sadržinu da unesem sav skromni ostatak energije za stvaralaštvo.

Poželeo sam da zabeležim svoja sećanja na pojedine ljude, i porodice iz Novog Bečeja. Da iznesem ono što sam o njima znao i što mi je ostalo u sećanju i da u pismenoj formi ostavim mlađima da bi ih eventualno koristili.

paypal PNG24
ako želite da podržite razvoj sajta donacijom

Da li ste znali...

da je meandar Biserno Ostrvo, u to vreme najveća okuka Tise, dug oko 23 km prosecanjem novog korita 1858. godine u dužini od 8,3 km postaje mrtvaja. Meandar na području Medenjača u dužini od 15 km postao je mrtvaja 1863. godine prosecanjem novog toka u dužini 3,2 km. Ali, je još dugo posle toga meandar korišćen kao glavni plovni put, a prosek postao rukavac. Zbog toga je 1900. godine prosek proširen, a meander zasipan i Medenjača praktično tek 1900. godine postaje mrtvaja.