Knjiga koja se nalazi pred vama objavlјena je povodom stogodišnjice Zemlјoradničke zadruge „Vranjevo“. Zadruga je osnovana u vreme kada su i mnoge druge zadruge osnivane sa jednim cilјem, a to je da se pobolјša ekonomski položaj sela i selјaka, da se unapredi i ratarska i stočarska proizvodnja, ali i da se uz pomoć zadruga olakša trgovina i pobolјša plasman agrarnih proizvoda, jer se spoznalo da usitnjeni posedi i pojedinačno nastupanje na tržištu ne doprinose bolјitku seoskog živlјa. U vreme razvijenog kapitalizma i ukrupnjavanja industrijske proizvodnje, samim tim i koncentracije moći i kapitala u rukama manjine, većina je bila prisilјena da potraži pravilan odgovor na takvo stanje stvari i da osmisli način samoorganizacije koja bi omogućila prosperitet i lagodniji život onima koji kapital ili nisu imali uopšte, ili ga nisu imali u dovolјnoj meri. Zadruge su bile i ostale jedan od odgovora samostalnih polјoprivrednih proizvođača na takve zahteve tržišta.
Osnovni zadrugarski principi kako ih je formulisala najstarija potrošačka zadruga osnovana u Engleskoj u gradu Rodždel 1844. godine glasili su ovako:
- princip dobrovolјnosti, slobode ulaska i izlaska iz zadruge,
- „princip otvorenih vrata“,
- princip demokratičnosti ili načelo jednakosti,
- ograničena kamata na kapital,
- pravična raspodela uštede,
- politička, nacionalna i verska neutralnost,
- plaćanje u gotovini i
- zadružno obrazovanje i vaspitanje.
Između dva rata u Srbiji su bila prisutna tri tipa zadruga, a to su bile kreditne zadruge, nabavno-prodajne i proizvođačko-potrošačke (vinogradarsko-vinarske, voćarske, mlekarske, stočarske, livadarsko-pašnjačke, pčelarske, reparske, mašinske, itd.) zadruge. Kreditne zadruge su se javile kao odgovor na potrebu za povolјnim polјoprivrednim kreditima kako bi se ubrzao prelazak sa naturalne na robnu polјoprivrednu proizvodnju. Nabavno-prodajne zadruge su se oformile u vreme velike svetske krize, koja je u Jugoslaviji kulminirala nakon 1932. godine, zbog povećanog pritiska trgovačkog kapitala i stalne oskudice sopstvenih sredstava, tako da su ove zadruge nastojale da zadovolјe rastuće potrebe seoskog domaćinstva, a tek potom polјoprivrednog gazdinstva. Videće se da je i Srpska zemlјoradnička zadruga u Araču imala da se izbori sa sličnim problemima svojih zadrugara.
U periodu posle Drugog svetskog rata u polјoprivredi Jugoslavije bilo je nekoliko zadružnih oblika, a njihova fizionomija bila je opredelјena političkim i privrednim sistemom, nivoom razvijenosti privrede i cilјevima razvoja polјoprivrede i sela. Tako su postojale i dalјe nabavno-prodajne zadruge, karakteristične za period neposredno posle rata, zbog opšte nestašice industrijskih i polјoprivrednih proizvoda. Roba se delila administrativnim putem, te su se industrijski proizvodi putem ovih zadruga na selu delili ravnomerno i pravično da bi se suzbijala nedopuštena trgovina.
Prema rečima Dragiše Šlјivančanina, jednog od predsednika Zadružnog saveza Jugoslavije: „Istorija zadrugarstva na tlu sadašnje Jugoslavije pokazuje njegove uspone i padove, prave puteve i stranputice, istine i zablude... Ipak, dugoročno gledano, očuvan je kontinuitet našeg zadružnog organizovanja i potvrđena snaga zadružnih vrednosti...“ (Dragiša Šlјivančanin, „Dokazane zadružne vrednosti“, Vek i po zadrugarstva, Beograd, Zadružni savez Jugoslavije, 1995, str. 7) Posle Drugog svetskog rata zemlјoradničko zadrugarstvo prošlo je kroz različite faze u skladu sa političkim, ekonomskim i socijalnim promenama u jugoslovenskom društvu i državi. U jednom periodu došlo je do potpunog ukidanja zemlјoradničkih zadruga i do njihovog pripajanja velikim privrednim sistemima, pa je s tim u vezi bio ukinut i Zadružni savez Jugoslavije, Srbije, Vojvodine i sve ostale zadružne organizacije i organi.
Veliki jubilej 100 godina zadrugarstva u Novom Bečeju je povod za štampanje ove Spomenice. Da bi se sačuvalo od zaborava sve ono što je prethodilo današnjoj ZZ „Vranjevo“ potreban je osvrt na ono što je bilo.
Na veoma lep, narativno neusilјen i pristupačan način u Spomenici je predstavlјen razvoj Zadruge od osnivanja do danas.
Ujedinjenje selјaka u zadruge nastajalo je u veoma teškim uslovima opstanka sitnih selјačkih poseda. Prvenstveno se javlјala potreba za novcem (obrtni kapital), organizovanom nabavkom i prodajom robe. Prve zadruge imale su i obrazovnu ulogu u seoskim sredinama. Ovo je jedna od značajnijih uloga koje je zadrugarstvo imalo od početka rada, s obzirom na to da je u tom periodu većina seoskog stanovništva bila nepismena.