Novi Bečej je još od 1741. godine imao crkvu izgrađenu od tvrdog materijala, što je, u to vreme, bila retkost u tom delu Banata.
U slikarstvu, arhitekturi pa i u književnosti sačuvano je bogato nasleđe iz srednjeg veka. Otuda i činjenica da je srpsko slikarstvo u krajevima današnje Vojvodine, pustilo duboke korene već polovinom osamnaestog veka da bi, pri kraju toga stoleća, dostiglo takve razmere da se taj period smatra nekom vrstom renesanse kod Srba. U slikarstvu je vojvođansko srpstvo imalo umetnike, sa završenim najvišim školama toga doba, kada brojnije susedne nacije: Mađari, Rumuni i Bugari još i ne pomišljaju na svoje slikarstvo.
Savremena poljoprivredna proizvodnja, zasnovana na naučnim osnovama, objedinjuje biljnu i stočnu proizvodnju, tako da se ostvaruje racionalnije korišćenje obradivih površina i potpunije finalisanje biljne proizvodnje. Stoga je, posle ratarstva, stočarstvo najznačajnija grana poljoprivređe. Vodeće grane su govedarstvo i svinjarstvo, pa se njima i posvećuje najviše pažnje.
Osnovni zadrugarski principi kako ih je formulisala najstarija potrošačka zadruga osnovana u Engleskoj u gradu Rodždel 1844. godine glasili su ovako:
- princip dobrovolјnosti, slobode ulaska i izlaska iz zadruge,
- „princip otvorenih vrata“,
- princip demokratičnosti ili načelo jednakosti,
- ograničena kamata na kapital,
- pravična raspodela uštede,
- politička, nacionalna i verska neutralnost,
- plaćanje u gotovini i
- zadružno obrazovanje i vaspitanje.
Položaj seljaka (kmetova) u Novom Bečeju bio je još teži nego u Vranjevu, u okviru Dištrikta. Okrutno ponašanje i nemilosrdna eksploatacija novobečejskog vlastelina Hadžimihajla-Sisanija izazvalo je seljake da rešenje svojim nevoljama traže u pobuni.
Vlastelin je tako 1788. godine oduzeo zemlju od 155 seljaka, i na mesto oduzete dao im drugu na pustari Berek. Najveći broj (143) seljaka odbilo je da primi i obrađuje zemlju na Bereku, pa je vlastelin bio prisiljen da im vrati prvobitnu zemlju.
Razvoj privrede i uspostavljanje boljih komunikacija — parobrodi, izgradnja železnice, doprineli su porastu prometa, a u vezi s tim javila se i potreba za novom funkcijom novca, kao kreditnog sredstva. Formiraju se kreditne ustanove i banke koje su u određenim trenucima, uz odgovarajuću garanciju, uticale na povećanje prometa pojedinih područja, firmi i pojedinaca — trgovaca i zanatlija.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Stari putopisi i turski defteri govore da su Srbi trgovci u krajevima preko Save i Dunava igrali značajnu ulogu još pod Turcima, ali se o Srbima zanatlijama, iz tog doba, vrlo malo zna. Podaci o njima javljaju se tek osamnaestog veka što ne znači da zanatstvo i Srba zanatlija nije bilo u tim krajevim i znatno ranije.
Pored osnovne škole u Novom Bečeju, postojala je i osnovna škola u Vranjevu. Dok se za novobečejsku zna da je postojala još 1758. godine, ali se ne zna kada je počela sa radom, za vranjevačku se prvi pisani podatak nalazi od 1768. godine. Sigurno je vranjevačka škola počela sa radom kasnije od novobečejske, jer se Vranjevo počelo naseljavati tek 1751. godine stanovnicima razvojačenog potisja (Starobečejcima) i već 1752. godine imalo je 240 srpskih domova.
Pо rеšеnju Мinistаrstvа prоsvеtе Аustrо-Ugаrskе iz Budimpеštе, 06. sеptеmbrа 1908. gоdinе оtpоčеlа је sа rаdоm Grаđаnskа škоlа u nаšеm mеstu pоd tаdаšnjеm nаzivu DRŽАVNА NАRОDNА ОSNОVNА ŠKОLА оdnоsnо GRАĐАNSKА ŠKОLА. Prvi dirеktоr Grаđаnskе škоlе biо је dr Kеncеl Јоžеf. Pоstојаlа su pоsеbnо žеnskа i muškа оdеlеnjа. Dо izgrаdnjе sаdаšnjе ОŠ »Мilоје Čiplić« , 1910. gоdinе, nаstаvа sе оdržаvаlа u zgrаdi Dunđеrskоg kоја sе nаlаzilа nа mеstu hоtеlа »Тiski Cvеt« . Оd 1921. gоdinе škоlа pоstаје mеšоvitа sа nаzivоm DRŽАVNА GRАĐАNSKА ŠKОLА а nаstаvа sе оdviјаlа nа srpskоm јеziku. Јеdаn оd prvih i dugоgоdišnjih uprаvitеlја škоlе је biо Vuk L. Rаdоvić.
"Pоlеt” Ištvаn Vаgnеr biо је vlаsnik turskоbеčејskе primitivnе ciglаnе svе dо 1922. gоdinе. Таdа Мihаlј Bоn mlаđi kupuје ciglаnu i pоstеpеnо је prеtvаrа u prаvu fаbriku ciglе i crеpа. Inаčе njеgоv оtаc, Мihаlј Bоn stаriјi, оsnivаč је nеkоlikо ciglаnа u оvim krајеvimа. Оsnоvао је ciglаnu u Kikindi 1866. i 1867. gоdinе, а u Žоmbоlјu 1884. gоdinе.
Pоslе Drugоg svеtskоg rаtа, Bоnоvа fаbrikа dоbivа imе Тоzа Маrkоvić dа bi оd lеtа 1947. gоdinе pоd nаzivоm “Pоlеt” uspеšnо nаstаvlја prоizvоdnju оpеkе i crеpа. Šеzdеsеtih gоdinа XX vеkа prоširuје svој prоizvоdni prоgrаm sа mоntаmа, blоkоvimа i kеrаmzitоm. Pоrеd vеć uhоdаnе i kvаlitеtnе prоizvоdnjе grubе kеrаmikе, “Pоlеt” pоdižе fаbriku kеrаmičkih plоčicа 1980. gоdinе.
Posle završetka Drugog svetskog rata, tačnije, 1946. godine, opštine Novi Bečej i Vranjevo su se sjedinile i tako je nastalo jedno naselјe, ali pod nazivom VOLOŠINOVO. U znak zahvalnosti ruskim vojnicima, a posebno ruskom pukovniku Vološinovu, koji je dao svoj život za oslobođenje Novog Bečeja, naše mesto dobija naziv po njegovom imenu. Ta promena je, naravno, bila propraćena i na poštanskom žigu, koji je bio jednokružni, sa ćiriličnim i latiničnim natpisom VOLOŠINOVO. Poštanski ured je već 1947. godine koristio svoj službeni pečat sa ćiriličnim natpisom, POŠTA VOLOŠINOVO, sa državnim grbom u sredini.
Kako bi osvetili pohapšene i pobijene rodoljube, aktivisti Narodnooslobodilačkog pokreta počeli su da pripremaju likvidacije nekoliko istaknutih ličnosti policije. Neko je, međutim, odao planove policiji, pa je plan propao. Otkrivanje ovog plana dovelo je i do hapšenja jednog od najpoznatijih organizatora revolucionarne aktivnosti u Banatu – Serva Mihalja. Za njega je napisano da je “od primanja u partiju 1920. pa sve do svoje smrti na banjičkom strelištu bio u prvim redovima radničke klase.
Jevrejska crkva (sinagoga) izgrađena je 1865. godine, a nalazila se u Ulici Žarka Zrenjanina br. 16. Do nje je bila i zgrada gde je stanovao kantor (pomoćnik rabina). Sinagoga je bila skromnijih dimenzija i odgovarala je broju vernika iz Novog Bečeja i okolnih sela, koja su pripadala novobečejskom srezu. Izgled joj je bio jednostavan i skroman, a i unutarnji izgled je bio jednostavno opremljen.
Drugi svetski rat bio je najstrašniji i najkrvaviji period dvadesetog veka. Ovaj veliki sukob nepovratno je izmenio istorijske tokove Evrope i sveta, a njegovi odjeci prisutni su i danas. Razvoj i agresiju fašizma bilo je teško zaustaviti, ipak, najvećem zlu do sada viđenom u istoriji sveta, na put su stali antifašistički borci sa svih strana sveta.
Zahvaljujući činjenici da se Novi Bečej nalazi na Tisi, rečni saobraćaj je zauzimao glavno mesto u prevozu robe. Loši putevi i nerazvijen drumski saobraćaj, upućivali su deo robe, a naročito putnike na železnički prevoz.
Iz okolnih sela roba je dovožena zaprežnim vozilima, a s obzirom na visoku cenu putničkog prevoza železnicom, mnogi Kumančani, pa čak i Melenčani dolazili su pešice u Novi Bečej. Ovo pešačenje prilično verno ilustruje tadašnji standard. Vozna karta od Kumana do Novog Bečeja koštala je tri dinara, pa mnogi ni to nisu mogli da odvoje već su l0 kilometara prepešačili u jednom pravcu samo da ne plate kartu.
Kako su službenici poštanskog ureda odlazili u penziju, tako su na njihova mesta primani novi, mladi kadrovi. Tako je 1974. godine, posle primanja Dušana Josimovića i Dežea Barne (Barna Dezső) formirana nova garnitura poštanskih službenika. Josimović je počeo kao dostavlјač, da bi posle 3 godine i 6 meseci prešao na R šalter. U kasnijem periodu radio je na platnom prometu, bio je i glavni blagajnik, a pri kraju svog radnog veka vršio je poslove upravnika pošte. Dugi niz godina, kao glavni blagajnik, Dušan Josimović je vršio distribuciju poštanskih maraka za Udruženje filatelista Novi Bečej.
Posle oktobarske revolucije, marta 1920. godine smešten je u Novi Bečej Harkovski institut — Ruska srednja ženska škola s internatom. Rešenjem Ministra prosvete Kraljevine Jugoslavije SN Br. 11539, od 10. VIII 1922. Institut je podignut na stepen osmorazredne ženske gimnazije, s pravom mature po propisima važećim za srednje škole u Jugoslaviji. Nastavni jezik u Institutu bio je ruski. Institutom je upravljala Državna komisija Kraljevine Jugoslavije za ruske izbeglice. Institut je izdržavalo i nadziralo Ministarstvo prosvete.
Revizija novije istorije Srbije i restauracija kapitalizma počinju dolaskom na vlast Slobodana Miloševića, ali se radikalizuju posle petooktobarskih promena 2000. Da bi ovaj poduhvat bio izvršen, neophodno je bilo da se iz kolektivnog i individualnog sećanja izbrišu sve vrednosti i događaji koji su u prošlosti osporavali kapitalizam.
Članovi Udruženja Crvenog krsta i osoblјe lazareta, posvećeni negovanju ranjenika i ne vodeći brigu o smenjivanju noći i dana, ušli su skoro neprimetno u ratnu 1915. godinu11. A ona je počela sa tri smrtna slučaja: Kiš Lajoš je preminuo 13-tog, Sabadoš Pal 14-tog, a Katona Janoš 22. februara. Nјih tri su bili članovi tima koji je u januaru i februaru mesecu gradio most na Tisi. Prva dva su sahranjena na turskobečejskom katoličkom groblјu, dok su rođaci Katona Jožefa njegove posmrtne ostatke preneli kući.