S desne strane puta, koji vodi od Kumana prema Novom Bečeju od Radničke ulice pa sve do kuće br. 41 u Lole Ribara ulici i u "dubini" od oko pedesetak metara od ove ulice prema železničkoj pruzi, prostirala se poljana zasađena dudovima. Po tome je i dobila ime Dudara.
Dudara je bila simpatična poljanica u ovom delu grada. U proleće, kada trava ozeleni i kada se krošnje drveća ispune lišćem, Dudara postaje stecište dece i omladine. U njoj se razleže vika, vriska od igre dečurlije. Pored sreće i radosti koju je pružala igra na svežem vazduhu u dudari, deca su sa posebnim ponosom isterivala u dudaru jata guščića na pašu. Uživala su da posmatraju guščiće kako cupkaju jedru, zelenu travu i da se nasmeju kada neko gušče sa naporom otkine travku i sa njom zajedno se prevrne na leđa i sa mukom povrati na noge. Pored dece, čuvara guščića, tu su bili i gusani koji budno paze, da se u njihovo potomstvo ne uvuče neki uljez iz tuđeg jata.