U Predškolskoj ustanovi „Pava Sudarski" u Novom Bečeju nalazi se i bista mlade slikarke, izlivena u bronzi, rad vajara Milana Besarabića. Do pre koju godinu, uz Ljubicu Cucu Sokić, bio je to naš najstariji umetnik.(59) Oboje su pohađali Kralјevsku umetničku školu u isto vreme kad i Paulina.
Za kraj Paulininog akademskog i uopšte beogradskog perioda trebalo bi pomenuti i crteže, iako su oni često bili sastavni deo njenog pripremnog procesa za neki akt. No, kao zasebnom umetničkom delu Paulina im je takođe poklanjala veliku pažnju. Ona je jednostavno volela da crta i bila je dobra u tome.
U vreme završetka prvog svetskog rata i posedanja krajeva preko Save i Dunava, u trenutku ulaska srpske vojske u Suboticu, u Beogradu je 13. novembra 1918. godine potpisan Ugovor o primirju između predstavnika srpske i mađarske vojske. Tim ugovorom predviđeno je koje će krajeve, koji su do tada bili u sastavu Mađarske, zauzeti srpska vojska. Ugovor je, u stvari, potvrdio već uspostavljeno stanje. Srpska vojska je zauzela teritoriju obeleženu linijom: Oršava — Mehadija — Karansebeš — Lugoš — Arad na istoku, rekom Moriš do Segedina i dalje Segedin — Baja — Pečuj — Barč na severu.
Posle završetka Drugog svetskog rata, tačnije, 1946. godine, opštine Novi Bečej i Vranjevo su se sjedinile i tako je nastalo jedno naselјe, ali pod nazivom VOLOŠINOVO. U znak zahvalnosti ruskim vojnicima, a posebno ruskom pukovniku Vološinovu, koji je dao svoj život za oslobođenje Novog Bečeja, naše mesto dobija naziv po njegovom imenu. Ta promena je, naravno, bila propraćena i na poštanskom žigu, koji je bio jednokružni, sa ćiriličnim i latiničnim natpisom VOLOŠINOVO. Poštanski ured je već 1947. godine koristio svoj službeni pečat sa ćiriličnim natpisom, POŠTA VOLOŠINOVO, sa državnim grbom u sredini.
Između dva rata u Srbiji su bila prisutna tri tipa zadruga, a to su bile kreditne zadruge, nabavno-prodajne i proizvođačko-potrošačke (vinogradarsko-vinarske, voćarske, mlekarske, stočarske, livadarsko-pašnjačke, pčelarske, reparske, mašinske, itd.) zadruge. Kreditne zadruge su se javile kao odgovor na potrebu za povolјnim polјoprivrednim kreditima kako bi se ubrzao prelazak sa naturalne na robnu polјoprivrednu proizvodnju. Nabavno-prodajne zadruge su se oformile u vreme velike svetske krize, koja je u Jugoslaviji kulminirala nakon 1932. godine, zbog povećanog pritiska trgovačkog kapitala i stalne oskudice sopstvenih sredstava, tako da su ove zadruge nastojale da zadovolјe rastuće potrebe seoskog domaćinstva, a tek potom polјoprivrednog gazdinstva. Videće se da je i Srpska zemlјoradnička zadruga u Araču imala da se izbori sa sličnim problemima svojih zadrugara.
Јеdinе pоznаtе trаgоvе о Pаulininоm škоlоvаnju prе Аkаdеmiје nаlаzimо u iscrpnоm tеkstu Мilivоја Nikоlајеvićа, u kојеm оn dеtаlјnо оpisuје vеćinu učеnikа kојi su u istо vrеmе kаd i оn (1932-1939) pоhаđаli čuvеnu Umеtničku škоlu (11). U prеdrаtnој Јugоslаviјi, gеnеrаciје mlаdih slikаrа i vајаrа svоје prvе pоukе su mоgli dоbiti u trimа likоvnim škоlаmа. U Bеоgrаdu su tо bilе Krаlјеvskа umеtničkа škоlа i Аkаdеmiја likоvnih umеtnоsti, а u Zаgrеbu Škоlа zа umјеtnоst i оbrt. U Krаlјеvskој umеtničkој škоli su pоstојаlа tri оdsеkа: nаstаvnički - zа оbrаzоvаnjе budućih nаstаvnikа crtаnjа i lеpоg pisаnjа, аkаdеmski - u kојеm sе pоslе trоgоdišnjih zајеdničkih studiја učilо ulјаnо slikаrstvо, i vајаrski оdsеk. (12) Nikоlајеvić u pоmеnutоm tеkstu ističе dа sе u škоli rаdilо sličnо kао u svim еvrоpskim škоlаmа tе vrstе, sаmо štо је оnа bilа mаtеriјаlnо dоstа sirоmаšnа, štо sе nаstаvа оdviјаlа u dоstа skučеnim prоstоriјаmа i štо niје imаlа svе оdsеkе, kао nа primеr, zа grаfiku ili prеdmеtе kао štо su kоmpоziciја i tеhnоlоgiја. (13)
Neposredno posle nove 2006. godine, januara meseca, opština Novi Bečej je ostala bez svog, u novije vreme najboljeg lekara. Napunivši svoj 79. rođendan, preminuo je primarius Dr Laslo Pataki dečji lekar, čovek koji je u svojoj opštini uživao duboko poštovanje i poštenje. Doktora Patakia su svi voleli, bez obzira na nacionalnu, versku, partijsku i društvenu pripadnost. On je pripadao pravim, ali nažalost takvih je sve manje, narodnim lekarima, koji nije gledao na svoju profesiju kao zvanje, nego je svoj lekarski poziv smatrao misionarskim. On nije samo u užem profesionalnom smislu kao dečji lekar pomagao ljudima, nego bukvalno svugde u svako doba i svakom.
Kako su službenici poštanskog ureda odlazili u penziju, tako su na njihova mesta primani novi, mladi kadrovi. Tako je 1974. godine, posle primanja Dušana Josimovića i Dežea Barne (Barna Dezső) formirana nova garnitura poštanskih službenika. Josimović je počeo kao dostavlјač, da bi posle 3 godine i 6 meseci prešao na R šalter. U kasnijem periodu radio je na platnom prometu, bio je i glavni blagajnik, a pri kraju svog radnog veka vršio je poslove upravnika pošte. Dugi niz godina, kao glavni blagajnik, Dušan Josimović je vršio distribuciju poštanskih maraka za Udruženje filatelista Novi Bečej.
Članovi Udruženja Crvenog krsta i osoblјe lazareta, posvećeni negovanju ranjenika i ne vodeći brigu o smenjivanju noći i dana, ušli su skoro neprimetno u ratnu 1915. godinu11. A ona je počela sa tri smrtna slučaja: Kiš Lajoš je preminuo 13-tog, Sabadoš Pal 14-tog, a Katona Janoš 22. februara. Nјih tri su bili članovi tima koji je u januaru i februaru mesecu gradio most na Tisi. Prva dva su sahranjena na turskobečejskom katoličkom groblјu, dok su rođaci Katona Jožefa njegove posmrtne ostatke preneli kući.
Građanska škola je u Austro-Ugarskoj imala za cilj da sprema mlade ljude za rad u privredi. Za razliku od niže gimnazije koja je davala znanje koje se moralo nadopunjavati daljim školovanjem, u građanskoj školi nastavni programi bili su tako podešeni da daju zaokruženu obuku. Mladi ljudi sa završenom građanskom školom sticali su znanje koje im je omogućavalo da se, pri uključivanju u zanat i trgovinu lakše snalaze.
U novobečejskoj privredi, šumarstvo kao privredna grana nema poseban značaj. Površine pod šumom kreću se oko 1.100 ha, što čini svega oko 1,7% ukupne teritorije opštine. Šumske površine nalaze se sa obe strane Tise, u uskim pojasevima pored reke, i mestimično, na vodoplavnim terenima u unutrašnjosti hatara novobečejske opštine. Površine pod brzorastućom topolom svake godine se povećavaju, što će bitno uticati na intenziviranje šumarstva i njegovu veću zastupljenost među ostalim granama privrede.
Stari putopisi i turski defteri govore da su Srbi trgovci u krajevima preko Save i Dunava igrali značajnu ulogu još pod Turcima, ali se o Srbima zanatlijama, iz tog doba, vrlo malo zna. Podaci o njima javljaju se tek osamnaestog veka što ne znači da zanatstvo i Srba zanatlija nije bilo u tim krajevim i znatno ranije.
Na severoistočnom delu sadašnjeg hatara sela Vrenjeva, iznad Kerekto-a, izdvajao se jedan ogranak Tise, koji je krivudao prema jugu, da bi se ispred velikog magazina, verovatno gde su današnji ostaci bare "Venecije" ulio u matični tok Tise. Nekada je taj rukavac bio plovan. Ostaci tog rukavca se nazivaju Mali Begej. Na levoj strani Malog Begeja prostirala se pustara Vran, taj se deo danas naziva Vranjak. Tu je postojalo naselje još iz bronzanog doba, a za vreme Turaka tu su živeli Srbi pastiri. Vranova je 1771. godine u periodu požarevačkog mira imala trinaest domova.
Nema podataka o nastanku škola u Novom Bečeju ni u opštinskim, ni u crkvenim dokumentima, pa su sveštenici, početkom dvadesetog veka, pokušali da na osnovu usmenih kazivanja da dođu do najstarijih vremena — od kada su škole osnovane i počele s radom. U tom su malo uspeli, jer su se sećanja protezala najdalje do polovine devetnaestog veka. Zbog toga smo prinuđeni da koristimo opšte podatke o školama u Banatu, jer se među tim podacima pominje postojanje, ali ne i godina nastanka, škole u Novom Bečeju i Vranjevu.